Najstarija motovunska nagrada, ove godine odlazi u ruke dvojice bardova hrvatskog glumišta i kinematografije ‒ Mustafe Nadarevića i Rade Šerbedžije za pola stoljeća neodustajanja od i vjernosti prema filmu.

„Umjetnost življenja i glume negdje su vrlo blizu, s tim da je gluma bolja jer na sceni možeš umirati mnogo puta, a ostati živ", riječi su Mustafe Nadarevića, glumca koji će starijim generacijama vjerojatno zauvijek utjelovljavati lik Leonea, neposluhu i tragediji sklonog mladog Glembaja iz slavne ekranizacije ove Krležine drame u režiji Antuna Vrdoljaka iz 1988. godine.

Iako je za sebe znao reći da se uvijek izvlačio na talent i da je tek iza tridesete počeo ozbiljno raditi, Nadarević u svojoj dugoj karijeri započetoj već u prvom osnovne kada je na školskoj priredbi zbog svoje duge kose i piskutavog glasa glumio Crvenkapicu, odigrao je više od 150 kazališnih uloga i snimio više od 60 filmova, drama i TV serija s najvećim redateljima jugoslavenskog, hrvatskog i BiH filma. Spomenimo samo uloge u kultnim filmovima kao što su Otac na službenom putu, Već viđeno, Kuduz, Žute dunje, Ničija zemlja, Gori vatra, Kod amidže Idriza...

Uloga Izeta Fazlinovića u popularnoj humorističnoj seriji Lud, zbunjen, normalan obilježila je posljednjih devet godina njegova života i po njoj će ga zasigurno pamtiti nešto mlađe generacije, ali kako sam kaže, glumac radi dok živi - pa mu stoga previđamo dugu i svijetlu filmsku budućnost.

Najveći krležijanac među glumcima kojemu je ovaj slavni pisac u amanet ostavio svoj šešir i proročanstvo da će mu život biti borba s divljim zvijerima, Rade Šerbedžija, jedan od najslavnijih glumaca s ovih prostora, prošao je put od velike zvijezde jugoslavenskog filma do apatrida i izopćenika u devedesetima pa sve do kasnijih uloga u holivudskim filmovima.

Ostat će upamćen po ulozi Matana u seriji Prosjaci i sinovi kojom je nezaboravno ušao u taj imotski, zabiokovski mentalitet ljudi koji doista žive, kao što reče Ujević, kao žedan kamen na studencu. Niz sjajnih uloga ostvario je u filmovima svog omiljenog redatelja Živojina Pavlovića (Hajka, Dezerter, Crveno Klasje), a najuspješnija filmska godina u to vrijeme za Šerbedžiju vjerojatno je bila 1986. kada osvaja titulu najboljeg glumca na pulskom festivalu i to za filmove Večernja zvona Lordana Zafranovića i San o ruži Zorana Tadića.

Nakon odlaska iz Hrvatse, u egzilu u Londonu upoznaje makedonskog redatalja Milča Mančevskog, svog velikog obožavatelja, koji mu nudi u filmu Prije kiše. Ova uloga označila je prekretnicu u životu slavnog jugoslavenskog glumca u tom trenutku bez zemlje i bez angažmana. Film dobiva Zlatnog lava u Veneciji, a Šerbedžija i posebnu nagradu kritičara, a uloga mu otvara vrata Hollywooda gdje je glumio u filmovima slavnih redatelja kao što su Stanley Kubrick i uz bok glumcima kao što su Clint Eastwood ili Michael Caine.

Od malog mjesta Bunić u Lici gdje je rođen, Vinkovaca gdje je odrastao, Ljubljane i Londona u kojima je proveo svoje prve izbjegličke godine, do Santa Monice gdje je u Americi živio, Brijuna na kojim svakoga ljeta igra kralja Leara u svom Kazalištu Ulysses i Rijeke u kojoj danas radi kao redovni profesor glume na Studiju glume i medija na riječkom Sveučilištu, Rade Šerbedžija ispisao je emocionalnu i profesionalnu geografiju svog, ali i života ovih prostora.

21. izdanje Motovun Film Festivala održat će od 24. do 28. srpnja.