U ovoj prestižnoj i publici omiljenoj kategoriji natjecateljskog programa DHF-a možemo svjedočiti eksploziji filmske forme koja je u posljednjih nekoliko godina hrvatsku umjetnost proslavila na nizu najvećih svjetskih festivala i zaslužila mnoge prestižne nagrade - primjerice europske Oscare (Nagrade Europske filmske akademije) za Piknik Jure Pavlovića i Kokošku Une Gunjak. Trešnje i Belladonna Dubravke Turić igrale su tako u Cannesu (kao i Ciao mama Gorana Odvorčića) i Veneciji, niz filmova prikazan je na Sundanceu, poput Zvjerke Daine O. Pusić, Torontu (npr. Po čovika Kristine Kumrić) i drugdje, a vidjeli smo i višestruko uspješne filmove Sonje Tarokić i Hane Jušić.

U ovoj konkurenciji možemo stoga vidjeti kratke radove i nekih budućih zvijezda kratkog, ali i dugometražnog igranog filma. Uostalom, prošlogodišnji pobjednik DHF-a, Zvir Miroslava Sikavice, također je igrao u Cannesu, gdje je i nagrađen posebnim priznanjem. Uvid u svjetlu budućnost hrvatskog igranog filma tako svakako nudi i ovogodišnja produkcija Akademije dramske umjetnosti koja je s pet filmova najuspješniji producent ove kategorije natjecateljskog programa, ispred Blanka s tri i Kino kluba Split s dva filma.

O novom filmu Antonete Alamat Kusijanović (Oko za oko, 2015) U plavetnilo govori se kao o prologu skorog dugometražnog prvijenca što će ga ova talentirana Dubrovkinja s američkom karijerom producirati u suradnji s Martinom Scorseseom. U njemu trinaestogodišnja Julija i njezina majka bježeći od obiteljskog nasilja dolaze na idilični Koločep gdje Juliju dočekuju prijateljica Ana i zgodni Pjero... Refleksije obiteljske prisile i agresije na psihološki razvoj postojane su tematske fascinacije Alamat Kusijanović, pa uz izvrsnu glumu, uvjerljivu interakciju mladih protagonista i arkadijsku fotografiju Marka Brdara ovaj coming of age film nudi i mnoštvo alegorijskog potencijala.

Marija Jurja Primorca, u kojoj igraju Josip Lukić i Nikša Butijer, donosi rijetko viđeni ambijent jer je najvećim dijelom smještena u kabinu Zagrebparkingova „pauka" i prati svakodnevicu povučenog protagonista kojemu se na fotografijama ukazuje Djevica Marija. Moralne implikacije koje junak izvlači iz toga zbunjujućeg događaja, teškoća komuniciranja s ekstrovertiranim, ali unutarnjim životom siromašnijim kolegom, kao i iznenađujuća kulminacija pribavljaju ovom filmu također alegorijski potencijal, uz izvrstan prikaz dehumanizacije urbane egzistencije.

U novom filmu Alda Tardozzija (Fleke, U boj) Siguran let prisustvujemo pak uglavnom komičnom, premda na trenutke i razotkrivajuće konfliktnom obiteljskom sastanku vezanom uz raspored sjedenja na predstojećem obiteljskom putu u Australiju. Scenaristički svjež, dijaloški razigran i glumačkom igrom lepršav film, u kojem nastupaju Lana Barić, Bojan Navojec i mlada zvijezda Kaja Šišmanović, rijedak je primjer uspjele domaće obiteljske komedije s ozbiljnim podtekstom.

Iako to nije naglašena karakteristika hrvatske kinematografije, navikle uglavnom na atmosferičnu dramu, poneki filmovi ovogodišnje selekcije koketiraju i sa žanrovskim elementima. Behemot Igora Dropuljića napeti je krimi-triler križan s filmom ceste u namjeri prikaza u nas uvijek aktualne problematike sprege ortačkog kapitalizma, politike i kriminala. Dropuljić svoju napetost uspijeva sačuvati usprkos manjku kinetičnosti i korištenju tek jedne slabo prometne ceste na čijem se dijelu odvijaju građevinski radovi. S neočekivanim fatalističkim obratom na kraju i izvrsnom rolom Trpimira Jurkića, riječ je o nezaobilaznoj lektiri za ljubitelje ponajprije skandinavskog krimića koji odmjerenim tonom miješa klasični zaplet i društveni komentar.

Marica Judite Gamulin, autorice nagrađivanog Cvijeća iz 2015. (nominacija za studentskog Oscara), isprva osvaja luksuznim, a minimalističkim, visokostiliziranim unutarnjim uređenjem kuće u kojoj kao čistačica radi naslovna protagonistica u izvedbi Mirele Brekalo. Film nas potom suočava s njezinom odlukom da napusti nezadovoljavajuću obiteljsku situaciju. U bijegu joj pomaže prijateljica, menadžerica hotela koja joj zakratko stavlja jednu sobu na raspolaganje. Izvanredna kamera i zvuk uvlače nas u jedan kratki životni intermezzo u kojemu mašta i pomisao na bijeg i drugačiji život mogu biti samo kratkotrajna projekcija.

Barbara Vekarić, jedna od najvećih uzdanica mlađe generacije hrvatskih redateljica, nakon Prve dame Dubrave glavnu ulogu u novom filmu Nitko nije savršen ponovno daje sada stasaloj glumici Teni Pataky koja kao djevojka Stefani na školskoj ekskurziji od školskih kolega krije svoju fizičku malformaciju. Još jedan coming of age rad prožet je autentičnim govorom, tipskim maltretiranjima, alkoholom i lošim seksom u potrazi za identitetom, ali ono što ga izdvaja od sličnih pokušaja nije tek stupanj njegove vjernosti stvarnom predlošku, već vizualna izvrsnost ostvarena usprkos ograničenjima ovoga podosta zadanog žanra.

Gdje se vrabac skriva kad je hladno Denisa Lepura i Marka Stanića neobičan je, eliptičan i nelinearan film pun vizualnog miješanja stvarnosti i zamišljaja, koji svojom dinamičnom formom odražava unutarnji život mladića suočenog sa strahovima, frustracijama i izazovima odrastanja, kao i s odsutnošću figure oca. Glumačku postavu predvodi nadolazeća muška zvijezda Nikola Baće, već snažno prisutan u kazalištu, no koji glumi i u sve većem broju filmova. Uz njega tu su i afirmirani Judita Franković, Bobo Jelčić i Živko Anočić, kao i još jedna nadolazeća zvijezda Kaja Šišmanović. Nezaobilazan film u ovoj konkurenciji.

Naopako Filipa Zadra priča je o jednoj napornoj majci (Ana Begić Tahiri) koja osoblje vrtića maltretira zbog krivo postavljene antene. Film privlači neobičnim rakursima, pomalo pop-artističkom koloristikom i simboličkim progovaranjem o gotovo distopijskoj kulminaciji političke korektnosti.

U novom filmu Tomislava Šobana, jednog od najvećih talenata kratke igrane i eksperimentalne forme suvremenog hrvatskog filma, legendarni osječki glumac s međunarodnom karijerom Zlatko Burić je životom istrošeni, ali pragmatični i dalje britki Otac koji se s malo riječi i fascinantnom ekspresijom nosi s postupcima sina, nasilnika i prijestupnika.

Još jedan produktivni i talentirani redatelj, Splićanin Igor Jelinović (Sabonis, Medo mali, Morska pjena, Tajni život vila) u okružje glazbenog događaja koji je postao sinonimom turističkog uzleta njegova grada smješta priču o pomalo čudnom momku (Josip Lukić) nesretno zaljubljenom u prijateljicu (Mirela Mađor). Riječ je o još jednom Jelinovićevu filmu smještenom u omladinski milje, autentičnog leksika i prikaza interpersonalnih odnosa tijekom gradskog đira i same Ultre.

Matija Vukšić, koji je na sebe pozornost privukao dokumentarnim filmom Djeca tranzicije, donosi krimi-obiteljsku dramu Čistačica visoke napetosti, s fabulom o majci (Marija Škaričić) koja pokriva sinovo ubojstvo lokalnog svećenika.

U filmu Frankfurt, glavni grad Njemačke Bojana Radanovića (Izgubljeni, Prije mraka) pratimo glumačku međuigru Ksenije Marinković i Anje Matković, kao majke i kćeri koja odlazi na rad u Njemačku. Posljednjega dana i večeri napetost među njima, sabijena u kratkim rečenicama, sve je osjetnija, tim više što samohrana majka mora žensko dijete povjeriti baki na čuvanje.

Sitnica Mladena Stanića još je jedna obiteljska drama puna tenzije. U njoj kći (Nataša Kopeč) nakon smrti majke vozi oca (Mate Gulin) u grad kako bi susreo starog prijatelja (Zdenko Jelčić). Uz očeve tajanstvene namjere, u središtu filma nalazi se njegov odnos s kćeri narušen udaljenošću i međusobnim zamjeranjima.

Naposljetku, Kraljica Martine Marasović još je jedna glumačka bravura, ovoga puta Hrvojke Begović kao frustrirane žene/majke/kraljice koja prijatelju iz mladosti (Ivan Grčić) iznosi razočaranja svoga naoko skladnog obiteljskog života.