Oko 18.mjeseca dječje starosti počinje ona zanimljiva "to je moje" faza koja se pretvori u pravi izazov za svakog roditelja. Što stariji postajemo time su nam jasnije granice između onoga što zapravo posjedujemo i onoga što nije naše, no u neku ruku nikad ne prerastamo tu želju za posjedovanjem što se vidi u činjenici da se i kasnije u životu često definiramo onime što imamo i koliko je toga.

Faza u kojoj dijete prisvaja predmete (ponekad na prilično glasan način) pokazatelj je da dijete počinje shvaćati povezanost između ljudi i predmeta. Djeca između 2. i 4. godine posjedovanje shvaćaju na jednostavan način - tko prvi, njegovo. Zbog toga ćete često čuti argument "Ja sam to imao prvi".

U to doba samosvjesnost postaje razvijenija. Kad se beba vidi u ogledalu, ne može prepoznati vlastiti odraz, nego misli da se pred njom nalazi druga osoba. Kad se dijete od 18.mjeseci ugleda u zrcalu, ono počinje koncipirati sebe, a te granice, to jest, ono što je dio njega, definira onime što posjeduje. Jako će dobro zapamtiti što je njihovo i to će uvijek više cjeniti od onoga što im ne pripada.

Djeca u toj dobi nisu sebična ili nedruštvena, već prolaze kroz fazu razumijevanja vlastitiog 'ja'. Kako bi razumjeli granice koje u svojoj dobi mogu razumjeti, potrebno im je objasniti da "Igračka je tvoja, ali mačka nije tvoja". Možda će im u početku to biti malo teže prihvatiti, no s vremenom će razviti još nešto: svjesnost da davanjem svojeg predmeta nekome drugome tu drugu osobu mogu usrećiti.