Ženski mozak - jedna je od muških uzrečica koju žene uzimaju kao uvredu, no istraživanja pokazuju da se ne bi trebale ljutiti zbog toga, jer definitivno postoje razlike između mozga muškarca i žene. 

Dokazano je da te spolne razlike utječu na mnoge funkcije mozga, pa se svakako trebaju uzeti u obzir kod rezultata kliničkih studija. One se javljaju u svim fazama života zbog genetskih i hormonalnih djelovanja, ali i zbog utjecaja okoline, kaže se u tekstu "I mozak ima spol".

O moći mozga već govori činjenice da njegovu koru izgrađuje 19 do 23 bilijuna živčanih stanica, što čini oko petine svih stanica u ljudskom tijelu.

Kad bi se sva živčana vlakna mozga žene ispravila bila bi to nit duljine 149000 kilometara, a kod muškaraca 176000 kilometara, što je polovica udaljenosti do mjeseca.

Ljudski je mozak vrlo plastičan.

Sposoban je reorganizirati svoje neuronske sklopove, pa tako može zamijeniti funkcije u nekom oštećenom dijelu mozga.

Sve to poticalo je mitove od kojih su, u pogledu spolnih tema, najistaknutiji da žena više govori od muškarca, a da muškarac ima veći mozak. Ti mitovi, naravno, nisu točni, kaže jedna od troje autora, Daniela Malnar s Medicinskog fakulteta u Rijeci. Drugo dvoje su Juraj Arbanas s istog fakulteta i Mladenka Tkalčić s Filozofskog fakulteta u Rijeci.

Razlike u građi mozga, što je bila tema njihova članka, zapažaju se u njegovoj veličini i odnosu zapremine pojedinih dijelova bijele i sive tvari. Mozak odraslog čovjeka teži u prosjeku oko 1,5 kg, a njegova veličina iznosi oko 1130 kubičnih centimetara kod žena, odnosno 1260 kubičnih centimetara kod muškaraca.

Muški mozak zaista je veći za oko 10% i teži za 11-12% u odnosu na ženski mozak, no razmjerno tjelesnoj masi čovjeka - razlike nema. Naime, muškarci su zbog veće mišićne mase i površine tijela otprilike toliko teži, kaže se u radu u kojem su autori pretresli literaturu koju su u zadnjih 15 godina objavili najrelevantniji svjetski laboratoriji.

U tekstu su predstavljeni rezultati anatomskih istraživanja, mjerenja volumena pojedinih dijelova mozga pomoću magnetske rezonance, slikovni prikazi funkcioniranja mozga i rezultati najnovije metode koju stračnjaci zovu "difuzna traktografija" (DTI). S pomoću te metode znanstvenici stječu uvid u gustoću vlakana.

Stručnjaci nalaze značajne razlike u volumenu dijelova kore mozga unutar pojedinih režnjeva. Kod žena veći moždani volumen nalazi se u dijelovima koje stručna literatura zove frontalna i medijalna paralimbična područja, dok kod muškaraca veći volumen prevladava u tzv. frontomedijalnom korteksu, amigdalamu i hipotalamusu.

Općenito, muškarci imaju više sive tvari, odnosno veću gustoću živčanih stanica u sivoj tvari, a žene više bijele tvari.

Jedno od područja u kojem je ta razlika izražena je tzv. Brocino područje kore mozga. Ono je smješteno u lijevoj poluci i smatra se dominantnim za funkcioniranje jezika.

To područje ima 23% više volumena sive tvari kod žena nego kod muškaraca. Zbog razlika u građi Brocinog područja, mozak žena ima mogućnost "procesirati" govor u obje strane mozga, dok muškarci koriste Brocino područje samo u lijevoj polovici.

Žena koju pogodi moždani udar ima više šansi da ponovo savlada govor nego muškarac, kaže profesorica Malnar.

Također, lijevo orbito-frontalno područje uključeno je u regulaciju emocija i ima znatno veći volumen sive tvari kod žena. To je povezano s pretpostavkom da su žene bolje u prepoznavanju emocija i reakcijama na njih, te pritom mogu upotrebljavati obje polutke mozga. Muškarci teže izražavaju osjećaje i pritom upotrebljavaju samo desnu polutku, kaže Daniela Malnar.

Jedan dio tjemenog režnja značajno je veći kod muškaraca nego kod žena.

Također kod nekih muškaraca lijevi dio režnja je veći od desnog. Jedna od pretpostavki je kako je to područje veće kod fizičara i matematičara.

U tom režnju su vidljive i razlike između muškog i ženskog mozga, koje mogu biti temelj spoznajnih razlika između spolova. Tako, primjerice, žene imaju bolje verbalne sposobnosti te su bolje usredotočene na podražaje poput dječjeg plača, dok su muškarci bolji u snalaženju u prostoru.

Neka istraživanja na ovim područjima još uvijek daju oprečne rezultate, što ovisi o metodama, a neki od uzroka navedenim kliničkim razlikama nalaze se vjerojatno u evoluciji čovjeka, kaže riječka profesorica anatomije. Muškarac je više kroz povijest bio lovac, a žena se brinula o kući i djeci.

Spolni dimorfizam jasno je zapažen u hipotalamusu, maloj moždanoj strukturi koja zauzima jedva 1% volumena mozga. Hipotalamus nadzire niz životno važnih funkcija kao što su tjelesna temperatura, srčano bilo, krvni tlak, hranjenje i pijenje, a uz to upravlja i aktivnošću autonomnog živčanog sustava.

Takozvana spolno dimorfna jezgra, ili intersticijska jezgra hipotamalusa, 2,5 puta je veća kod muškaraca i kod muškaraca ima 2,5 puta više stanica nego kod žena, pokazuju istraživanja.

Nekad se smatralo da homoseksualci u hipotalamusu imaju žensku spolnu jezgru, ali su istraživanja pokazala da to nije točno, kaže Daniela Malnar.

Anatomska istraživanja mozga potvrđuje da su spolne razlike u mozgu stvarne i klinički važne, ali da su često neumjereno iskrivljene i prenaglašene u popularnim tumačenjima, kaže ona.

Istraživanja mozga zadnjih tridesetak godina jako je napredovalo zahvaljujući modernoj tehnologiji, ali je ostalo još mnogo neistraženog, kaže Daniela Malnar i zaključuje da ne treba dvojiti u relevantnost predstavljenog rada.