Moć molitve ne treba podcjenjivati - ona zaista može pomoći bolesnima, a sada je to potvrdilo čak i jedno međunarodno istraživanje. Molitva bolje djeluje ako je onaj koji moli pored samog bolesnika. Prema rezultatima istraživanja i riječima stručnjaka koji su ga proveli, vid i sluh pacijenata znatno se poboljšao nakon što su se iscjelitelji molili za njih, ali pored njih.

Testiranja je proveo tim stručnjaka da Sveučilišta Indiana, a predvodila ih je profesorica religioznih studija Candy Gunther Brown. Usmjerili su se, dakle, na takozvanu 'proksimalnu molitvu', odnosno molitvu pored pacijenata. Međutim, kao i uvijek, skeptika ima uvijek. Naročito iz redova  Nacionalnog sekularnog društva (NSS) koje je istraživanje etiketiralo „iznimno sumnjivim".

>> Svećenik smislio molitvu protiv neobuzdane kupovine

Terry Sanderson, inače predsjednik NSS-a, je rekao da je istraživanje temeljeno na slabim dokazima te da je religijska motiviranost i više nego očita, što samim rezultatima oduzima nepristranost. „Činjenica je da su sva dosadašnja propisno provedena istraživanja o iscjeliteljskoj moći molitve pokazala kako je ona neučinkovita ili čak kontraproduktivna", kazao je Sanderson. Bilo kako bilo, profesorica Brown je s kolegama provela istraživanje u sklopu istraživačkog programa o kulturnom značaju i iskustvu duhovnih iscjeliteljskih praksi. Ukratko, proučavano je 14 subjekata u ruralnom okruženju u Mozambiku koji su izjavili da imaju slan sluh ili vid. Tijekom testiranja stručnjaci su koristili audiometar i posebne plakate za kontrolu vida kako bi se izbjeglo subjektivno ocjenjivanje samih pacijenata.

Najpoznatiji primjer iz testiranja je slabovidna žena po imenu Maryam koja nije mogla vidjeti dva prsta na udaljenosti od oko 25 centimetara od očiju. Nakon molitve iscjelitelja i nekoliko zagrljaja, točnije nakon samo jedne minute Maryam je uspjela vidjeti svih pet kasnije ispruženih prsta ispitivača ispred očiju. Slično testiranje provedeno je i u Brazilu s identičnim rezultatima. Detalji istraživanja bit će objavljeni u rujnu u časopisu Southern Medical Journal. Profesorica Brown je napomenula da ju nisu zanimali mehanizmi koji stoje iza zdravstvenih poboljšanja nakon molitve već samo njen klinički učinak. Ali Sanderson i dalje ustraje na tome da spomenuto istraživanje nije znanstveno precizno i da ne predstavlja ništa drugo doli religijsku propagandu.

Ono iskorištava očaj ljudi koji žive u ekstremno siromašnim uvjetima i kojima je onemogućen pristup propisnoj medicinskoj skrbi sve kako bi ih privuklo pod okrilje crkvi, zaključuje na kraju Sanderson.