Oluja Catatumbo je prirodni atmosferski fenomen koji se događa na ušću rijeke Catatumbo u jezero Maracaibo u Venezueli, a o tome se govori još od 16. stoljeća, iako znanstvenici vjeruju da se odigrava puno duže.

Naime, vjetrovi koju pušu preko jezera i okolnih močvara sudaraju se s grebenima Anda, a količina vlažnosti i topline savršena je za nastanak električnih naboja. Ovaj se fenomen može vidjeti 160 noći u godini, kada po deset sati udaraju munje i gromovi do 280 puta na sat. 

Znanstvenici su izračunali da se godišnje na ovom području dogodi 1.176.000 električnih pražnjenja, ukupne snage do 400.000 ampera. Fenomen je vidljiv sa udaljenosti od 400 km, a moreplovci su ga nazivali Svjetionik Maracaibo i vjeruje se da je to najveći pojedinačni generator ozona na Zemlji.

Oluja Catatumbo prvi put je spomenuta u pjesmi La Dragontea Lope de Vege 1597. godine koja govori o porazu slavnog pirata Sir Francisa Drakea. Drake je pokušao napasti i opljačkati grad Maracaibo, no munje su otkrile njegov položaj i grad se obranio.