Filmovi američkog redatelja M. Night Shyamalana izazivaju strah od onoga što ne vidimo. Skrivene sile ucrtaju svoju prisutnost u vašu psihu. Nakon toga obično slijedi obrat, šok, i otkrivanje. Film ‘Događaj’, koji 12. lipnja dolazi u hrvatska kina, iako se još uvijek oslanja na neviđene sile koje stvaraju ultimativnu paranoju, protkan je drugačijom vrstom straha - organskim šokom užasa koji vidimo. Zamislite vrhunac užasa u filmu ‘Ptice’. Podmuklu jezivost filma ‘Invazija tjelokradica’. Mark Wahlberg je srednjoškolski profesor koji pokušava spasiti raspadajuću vezu sa svojom ženom, Zoey Deschanel, dok zajedno bježe od noćne more, nevidljive, no smrtonosne sile.

Shyamalan je čovjek koji vrijedi milijune, no nije mu najvažnija stvar komercijalni uspjeh njegovih filmova, što je tek prva od mnogih njegovih kontradikcija. Napisao je scenarij filma ‘Stuart mali’, jednog od najslađih i simpatičnijih filmova ikada, dok je s druge strane ‘Događaj’ jedan od najjezivijih. Ne izgleda ni najmanje zastrašujuće, iako neprestano želi plašiti ljude. Mora plašiti ljude. No pitanje je zašto?

- Mislim da je to jednostavno vokabular koji mi je uvijek bio privlačan, još otkako sam bio dijete. Sjećam se da sam još kao osmogodišnjak naginjao tim temama. Nisam nikada pomislio da mi je potrebno više drame, više romantike, ili više akcije. Ni ne znam kako snimati akciju. Mislim da je napetost uvijek bila nešto što me snažno privlačilo. Ono što zapravo ne vidimo - kazao je redatelj na početku razgovora.

No u ovom filmu te stvari vidimo.

- Tražio sam neku ravnotežu, iako se jezive scene vide, krivac za njih je nevidljiv. Neprestano ste nesigurni nalazi li se u sobi ili ne, tako da i ono neviđeno uzrokuje mnogo straha. Do kraja filma, postane vas strah svega- objašnjava nadalje Shyamalan.

Kako je dobio ideju za ubojitu silu prirode?

- Vozio sam se autocestom kroz Pennsylvaniju, i gledao šumu sa obje strane. Stabla su se naginjala nad cestom, tvoreći neprekinuti zeleni zid. Pomislio sam kako smo mi uveli tu zlu žilu zagađenja u tu prelijepu šumu, i da ako bi se ikada stabla okrenula protiv nas, jednostavno bi bili brojčano nadjačani - istaknuo je.

“O smrti razmišljamo kao o ultimativnoj nepoznanici i zbog toga je se svi toliko bojimo. Jednostavno ne znamo što se događa kada umremo. Nema ničega u vezi s time što možemo razumjeti.” 

- Ljudi pronalaze utjehu u stvarima koje su im poznate. Stephen King piše o Maineu, gdje živi. Tako da je prirodno da ja stvaram djela koja se vrte oko Pennsylvanije. 

Rođen je s imenom Manoj Shyamalan. Night je ime koje si je sam nadjenuo. Je li to zbog njegove opsjednutosti mrakom? - Nisam nikada imao srednje ime, i uvijek sam se osjećao čudno zbog toga. Proučavao sam kulturu američkih Indijanaca i svidjela mi se njihova povezanost sa zemljom. Umjesto obožavanja individualnog bitka, štuju se zemlja, kamenje, nebo, vjetar. A Night (eng. noć) je ono što je meni odgovaralo. Možda sam podsvjesno želio snimiti film sa Danielom Day Lewisom, tako da možemo imati Night i Day (eng. noć i dan) - smije se redatelj.