Mnoga skijališta danas ovise o umjetnom snijegu, a broj snježnih topova često se navodi u promotivnim materijalima kao garancija snijega na pistama. No, proizvodnja umjetnog snijega ima i loših strana, prije svega za okoliš. Istraživanja o štetnim utjecajima uspješno sabotiraju lobiji, piše dpa.

Njemačka profesorica za hidrologiju, zaposlena na francuskom Sveučilištu Savoy koja upozorava upravo na negativne strane snježnih topova, ostala je tako bez financijske podrške za daljnje studije. "U Francuskoj postoji snažan lobi za topove", kaže Carmen de Jong. Nakon kritičnih istraživanja o umjetnom snijegu, de Jong su prvo oduzeta sredstva a zatim i projekti na kojima je radila. Smatra da je žrtva mobbinga skijaškog cirkusa u Alpama koji ostvaruje odličnu zaradu.

Slabe kontrole, razbacivanje vodom

Argumenti koje je de Jong iznijela protiv skijaških topova nisu novi. Upozorava, prije svega na, razbacivanje s vodom u ogromnim količinama koja ionako postaje oskudan resurs. Također, umjetan snijeg je vlažniji i čvršći od prirodnog pa se kasnije i topi zbog čega je rizik od erozije veći.

"Topovi su se nekad koristili pretežno u donjim dijelovima staze, i to samo u iznimnim situacijama. Danas se koriste po cijeloj dužini staze", upozorava de Jong. Oko 47% staza na području Alpa zasipano je umjetnim snijegom. "Cijela jedna grana ovisi o snježnim topovima, a propisi su prilično nejasni. U Francuskoj se provodi tek nekoliko mjerenja, postoji zabrinjavajuće mali broj kontrola i nitko zapravo ne zna koliko se točno vode troši", dodaje znanstvenica.

U SAD-u se od 80-ih godina koristi Snomax, protein koji pospješuje proizvodnju umjetnog snijega u topovima. Zabranjen je u Njemačkoj i Francuskoj zbog dugoročne opasnosti za floru i faunu.