Vrlo zanimljiv i intrigantan je ciklus posvećen nepoznatim ženama, po svemu sudeći netom su izronile iz prošlosti, iz sačuvanih sjećanja proteklih vremena, okružene rukama, pogledima, ostatcima davnog dnevnog tiska.

Jesu li to preostala sjećanja i razmišljanja o prošlosti, jesu li to jedina sačuvana lica u našoj svijesti jer je sva druga prekrio munjevito zaborav i nedostatak ljubavi, jesu li to znakovi koji nas upozorovaju na ono što dolazi ili će doći?

Vjerojatno od svega pomalo slilo se u čudesne motive davnine na akrilima Renate Facan Kušec.

Ona ih je vješto i odmjereno oživjela i njihove uspomene pretvorila u stvarnost, u žive trenutke tko zna koliko stare.

Povezanost lica i ruku uz izravne poglede izrazita. To je magični koloplet skrivenih događanja, ovdje vidljiv tek u fragmentima.

Niz manjih formata krila pripovijeda iznova probuđene uspomene, sjećanja postaju sve razgovjetnija, jasnija, tvrđa i bolnija, osjećajnija i nježnija.

Na licima mladih žena očitavomo prošlost, dane i događaje.

Fragilan, delikatan ciklus Renate Facan Kušec.