Današnji klišej: poslušna žena u pregači stoji nad štednjakom cijeli dan kako bi mužu priuštila dostojan doček kada on dođe s posla. Čim on uđe, ritual može početi: obitelj se okuplja oko stola i večera se poslužuje. Današnji parovi ponovno proživljavaju prizor koji se ponovio milijarde puta kroz našu povijet. Uloge spolova - muž na poslu, supruga kućanica - stvorene su još u našoj evolucijskoj prošlosti.

Richard Wrangham, britanski antropolog na Harvardu tvrdi da su ljudi "majmuni koji kuhaju" te da je za neviđeni uspjeh ljudske civilizacije zaslužna samo naša vještina kontroliranja vatre i naša upotreba vatre za pretvorbu sirovih materijala u kuhanu.

"Vjerujem da je transformativni trenutak koji je stvorio rod Homo, jedan od najvećih prijelaza u povijesti života i da su zato zaslužne samo vatra i kuhanje. Kuhanje je povisilo kaloričnu vrijednost hrane. Promijenilo je naše mozgove, upotrebu vremena i naše društvene živote", tvrdi Wrangham. "Kada biste čimpanzu hranili kuhanom hranom tisućama godina, ni ona ne bi izgledala kao ista životinja", dodao je.

Iz svega ovoga zaključio je da su naši preci sklapali brakove koji su zapravo bili paktovi vezani za hranu, a ne seks. Wrangham je čak proveo neko vrijeme promatrajući čimpanze pa čak i jedući i njihovu hranu. Zaključio je da je sirovu hranu jako teško jesti.

Zbog toga se zapitao jesu li naši preci uopće mogli zadovoljiti glad jedući samo sirovu hranu. Zaključio je da su, očito, i naši preci kuhali.

Kulturalne, povijesne i kulinarske indicije pokazuju prihvatljivost Wranghamove intuicije. Ne postoji društvo na svijetu koje ne kuha; ne postoji nijedna osoba koja živi samo na sirovoj hrani.

Nitko, doduše, nikad nije eksplicitno razmatrao mogućnost da ljudska vrsta možda duguje svoj spektakularni uspjeh svojoj jedinstvenoj sklonosti - kuhanju. I na Wranghamovo iznenađenje, znanstvena debata o ljudskoj upotrebi vatre nikada se nije pozabavila kuhanjem.

"Nisam mogao vjerovati da nitko nije ni pomislio na energentsku važnost kuhane hrane. Kao osoba koja je bila u divljini dovoljno dugo da bi počela cijeniti kuhani obrok, imao sam vrlo snažnu intuiciju da je upravo sposobnost kuhanja ključna za našu evoluciju. Sada sam uvjeren da nas je upravo kuhanje učinilo ljudima. Bio je to najveći napredak u prehrani u povijesti života."

Wrangham također tvrdi da je pojava kuhanja dovela do restrukturiranja društva, i oslobodila muškarce od žvakanja hrane te vezala žene za štednjak.

Rani ljudski brakovi bili su "primitivne zamke za zaštitu" u kojima su muškarci štitili žene od gladnih razbojnika u zamjenu za topli obrok krajem dana i tek onda u zamjenu za djecu. Iako je ovo vrlo radikalno rješenje, antropolozi tvrde da zapravo ima smisla. Primijetili su da se u mnogim primitivnim društvima tolerirala udana žena koja spava uokolo, ali da je bila odbačena ako je hranila bilo kojeg drugog muškarca osim svojeg muža.

U borbi predaka za preživljavanje, čini se, hrana je bila važnija od seksa. I danas je slučaj da je žena ona koja je sklonija štednjaku. Imati supruga koji osigurava hranu, ženi znači sigurnost, a imati suprugu, muškarcu znači siguran obrok na kraju dana. Ovo je još jedan dokaz da ljubav zaista ide preko trbuha.

"Današnjim ljudima teško je shvatiti važnost hrane, jer je za nas do nje lako doći", kaže Wrangham. "Danas možemo kupiti već pripremljeno jelo. Ali to nije slučaj u svim društvima svijeta. U nekima je, naprimjer, mužu jako bitno da ga dočeka pripremljen obrok."

Njegova teorija da smo mi samo majmuni koji kuhaju, potkopava teoriju raznih pokreta za sirovu hranu koji tvrde da je nekuhana ili slabo kuhana hrana prirodnija. Ali ni povijest ni znanost nisu još posvjedočili prirodnosti sirove prehrane.

Ljudi koji su preživjeli razne katastrofe hraneći se prirodnom hranom pokazali su znakove gladi nakon što ih je netko pronašao. Provedena je i studija koja je dokazala da su ljudi, koji su jeli samo sirovu hranu, značajno izgubili na težini, što znači da nisu dobili dovoljno energije iz sirove hrane.

Ali najčudnije od svega u studiji jeste to da je kod većine žena izostala menstruacija. Kod ostatka su su ciklusi postali neredoviti. Začeće i trudnoća - najprirodniji od svih bioloških procesa - bili bi vrlo rijetka pojava da su se naši preci zaista hranili samo sirovom hranom.