"Kronika seoske ljubavi" ljubavna je komedija koja kronološki prati stvaranje jedne netipične ljubavne veze, a ujedno je i tekst o samoći i potrebi za bliskošću koja ne poznaje godine.

Milivoj, umirovljeni branitelj koji se nakon dugotrajne parnice izborio za svoju ratnu mirovinu, nakon silnih životnih razočarenja, svoj mir će pronaći na selu. Sa susjedom Ljubicom, bivšom drugom pratiljom neimenovanog natjecanja za miss, ući će u biznis s jajima. Kuća do kuće, kokošinjac do kokošinjca, Ljubica i Milivoj razvili su susjedski i poslovni odnos koji nije nimalo idiličan. Milivoj je krut, nespretan, ne baš naročito praktičan čovjek, idealist koji se bori u glavi s cijelim svijetom, što ga čini osamljenikom i svojevrsnom modernom varijantom Don Quijotea, dok pokraj njega živi Ljubica - samouvjerena žena, velikog životnog iskustva, nesalomljivi životni borac, ženstvena, putena, ali i duboko razočarana u muški rod.

U središtu priče su ljudi koji sa sobom nose velike terete životnih spoznaja i samim time daleko su oprezniji, sumnjičaviji prema otvaranju vlastitog srca. Spajanje ovo dvoje ljudi na momente djeluje kao kompleksni psihološki rat u kojem pobijediti znači prilagoditi drugu osobu sebi, posložiti je sukladno vlastitim životnim doktrinama. A to je upravo ono radi čega se ljudi razilaze.

I zato bismo u prvom redu ovu Vidićevu kroniku mogli promatrati kao kroniku prihvaćanja drugog onakvim kakav jest, a to je temelj svake prave ljubavne priče. Zavodljiv, kompleksan, na momente pun apsurda, a opet beskrajno analitičan u sagledavanju današnjeg vremena, ovaj tekst naizgled stvara vrlo surovu sliku čovječanstva, no on istovremeno posjeduje i veliku lakoću, zabavan je i duhovit. Ljubica i Milivoj u bijegu su pred današnjim svijetom, no taj je svijet brži i lukaviji od njih samih. Kako će izgledati i završiti manevri kroz koje se obračunavaju s tim svijetom, pogledajte u predstavi "Kronika seoske ljubavi"...

Koliko je bio kreativan autorski tim predstave i koliko su se Gordana Gadžić i Sreten Mokrović prepustili svojim ulogama najbolje dokazuje i samo fotografiranje plakata za predstavu (fotografija Bojan Mrđenović, vizualni identitet Luka Borčić) kad su gotovo goli i doslovno bosi bili modeli na minus nekoliko stupnjeva u jednom voćnjaku u okolici Zagreba. Kako su bez rezerve i kočnica ušli u predstavu, tako je bilo i s idejom i fotografiranjem za plakat. Atmosfera njihovog, pomalo čudnog i svakako drugačijeg raja je postignuta.

Ovom prigodom ćemo još izdvojiti i režiju sjajnog Darija Harjačeka, scenografiju Vesne Režić, kostimografiju Dubravke Skvrce, glazbu Damira Šimunovića, svjetlo Alena Marina, šminku Danijele Pavlek, a osim na sceni, Gordana Gadžić je odradila ogroman posao i iza scene - kao producentica i umjetnička ravnateljica Teatra Rugantino.

Nakon izuzetno uspješne "Uvijek će nam ostati ljubav", Teatar Rugantino izlazi s još jednim ljubavnim naslovom i problematikom usamljenosti, odvojenosti, izoliranosti i potrebe za ljubavlju. "Kroniku seoske ljubavi" u Maloj dvorani Lisinski u ožujku se može pogledati 3., 12. i 27. ožujka.