Ljudmila Ulicka (1943.) prije književne karijere radila je u genetičkom laboratoriju, gdje je dobila otkaz zato što je pretipkavala zabranjeni roman. Prve priče objavila je krajem 1980-ih, a danas je jedna od najprevođenijih i najnagrađivanijih ruskih prozaistica. Piše na tragu klasičnog ruskog psihološkog realizma, ali iz ženske perspektive, a osobita je i po tome što su joj i sporedni likovi potpuno zaokruženi karakteri.

U Rusiji je osvojila dvije najveće književne nagrade: ruskog "Bookera" za roman "Slučaj Kukockoga" i "Bol'shaja kniga" za roman "Daniel Stein, prevoditelj". Osim po romanima poznata je po radu u kazalištu i osmišljavanju serije edukativnih knjiga za djecu iz kulturalne antropologije na teme tolerancije i različitosti Drugih.

"Sonječku" sačinjavaju slatko-gorke pripovjesti o ruskoj ženi, romantičnoj, gladnoj ljubavi, plahoj, trapavoj, na povijesnoj vatrometini i usred bešćutnosti svojih najbližih... pune šarma i suptilnog humora... empatije ali i sitnog ubadanja... u najskrivenije zakutke ljudske duše...

Unatoč pripovjedačkoj preciznosti u predočavanju slatko-gorkih situacija, Ulicka za sebe kaže da ne konstruira nego diše sa svojim protagonistima; doista ćemo teško naći autora koji je više od nje posvećen vlastitim likovima i tankoćutnije zadire u zakutke ljudske duše.

Preveo: Igor Buljan

Izdavač: Sysprint

Opširnije: Moderna vremena Info