Roman počinje s izvješćem legendarnog špijuna o Jugoslaviji za vrijeme drugog svjetskog rata u kojem on upozorava na opasnost koja prijeti ako saveznici u borbi protiv okupatora podupru Tita. No ni druga opcija - Draža Mihailović nije ništa bolja, jer osim što je potonji poznat po okrutnosti, i jedan i drugi se pogrešno odnose prema ženama. To je prizma kroz koju spisateljica u romanu gleda svijet oko sebe pa bi se zbog toga roman mogao svrstati u tzv. žensko pismo.

Roman se sastoji od mnoštva mozaika, u kojima spisateljica na svoj način traži odgovor na misao jednog drugog mađarskog pisca iz Rumunjske Árona Tamásija, koji doduše u romanu nije spomenut, o tome da smo svi na svijetu zbog toga da bismo negdje u njemu bili kod kuće. Prisjećajući se događaja iz vlastitog života, života svojih roditelja/rodbine kao i svoje šire okoline, Ildikó Lovas opisuje i nama dobro znano vrijeme socijalizma, pri čemu povremeno i drugi ženski likovi raznih sudbina preuzimaju  ulogu pripovjedačica.

Roman je zanimljiv i zbog toga što kroz njega dobivamo uvid u prilike za vrijeme raspada Jugoslavije i u rat koji je uslijedio, ali s one strane „bojišnice", kao i događaje nakon rata. Spisateljica postavlja pitanje osobne odgovornosti za nešto što je učinjeno i u njezino ime, a da ona nije htjela niti je sudjelovala u tome, kao i pitanje identiteta. Najveća odlika romana je upravo u tome da se govoreći o pitanjima mađarske nacionalne manjine u Jugoslaviji pokušava odgovoriti na neka od tih pitanja. Koliko čovjek može utjecati na svoju sudbinu, može li birati svoje mjesto u svijetu, svoj identitet?

Prevela Ana Čurković

Izdavač: Meandarmedia

Opširnije: Moderna vremena Info