Razvodi brakova, odnosno brakorazvodne parnice, obično ostaju u intimi doma, pa u okviru institucije suda, bez obzira na to što gotovo nijedan brak ne završi prema pravilima bontona. Slučaj Mirjane Pukanić čija je rastava prerasla u prvorazredni događaj u zemlji, nadmašio je sve moguće okvire. Atentat, nejasni nalog jedne liječnice, prisilno privođenje, smještanje u psihijatrijsku ustanovu, kokain u kućnom sefu i činjenica da je gospođin suprug novinski izdavač, jednu su ‘vulgaris’ brakorazvodnu parnicu uzdigli na razinu državnih skandala kakve viđamo u američkim trilerima A produkcije. Mirjana Pukanić privedena je usred tiskovne konferencije koju je planirala održati, a njezin očajnički pokušaj da se obrani od instrumenata sustava dokumentirali su svi hrvatski mediji. Prizor je bio više no mučan, a mnogo više nego o nesretnoj ljudskoj priči zborio je o nečem mnogo važnijem - nemoći, manipulaciji i uigranosti važnih stupova društva. 

‘Postoji niz sumnji s obzirom na uigranost i usklađenost institucija - Centra za socijalnu skrb, liječnice opće prakse, Hitne pomoći... Posve je nejasno tko je odlučio kamo će se odvesti gospođa Pukanić.’ 

Prvi čovjek policije Marijan Benko nasilno je privođenje Mirjane Pukanić objasnio kao provođenje naloga prema usmenoj uputi liječnice. Ministar zdravstva Darko Milinović decidirano je kazao da Psihijatrijska bolnica Vrapče nije prekršila zakon, a pokrenuo je i opsežnu istragu. Liječnica obiteljske medicine koja je izdala usmeni nalog, pacijenticu pritom nije ni vidjela. Predsjednik Mesić osvrnuo se ponajprije na atentat na Ivu Pukanića i u načelu ne komentira slučajeve o kojima je istraga još u tijeku. Ukratko - sve je započelo jednim telefonskim pozivom i nitko nije prekršio zakon.

Nakon puštanja iz psihijatrijske bolnice, Mirjana Pukanić nalazi se na tajnoj lokaciji koja je poznata samo trima osobama. Zatražila je pomoć Grupe za ženska ljudska prava B.a.B.e. i priprema sudske tužbe te prijave protiv svih koji su je nezakonito i prisilno zatvorili. Koordinatoricu udruge Sanju Sarnavku zamolili smo da odgovori na nekoliko ključnih pitanja iz slučaja Pukanić: tko je odgovoran za privođenje i hospitalizaciju Mirjane Pukanić i traži li njezin slučaj preispitivanje državnih institucija.

• Koje su institucije u Hrvatskoj zakazale u slučaju Pukanić?

- Na to pitanje još nije stigao zadovoljavajući odgovor. Naime, svi se zgražaju, ali odgovornih zasad nema. Ključno je pitanje tko je zatražio intervenciju policije, a potom slijedi niz sumnji s obzirom na uigranost i usklađenost institucija - Centra za socijalnu skrb, liječnice opće prakse, Hitne pomoći i sl. Posve je nejasno tko je odlučio kamo se vozi gospođa Pukanić. Naime, kako je bilo moguće ne odvesti je u bolnicu u kojoj se već duže vrijeme liječi, a k tome je to i bolnica u koju gospođa Pukanić po mjestu stanovanja i pripada. Ministarstvo unutarnjih poslova tvrdi kako je sve napravljeno sukladno zakonu, ali nam nisu pokazali članke prema kojima je dopušteno osobu u njezinom stanju trpati u lisice. Pružanje otpora je besmislen argument, jer nije riječ o osobi s teškim duševnim smetnjama. Mislim da bi svatko od nas pružao otpor. Ja sigurno i kudikamo veći od onog koji je pružala gospođa Pukanić.

• Ako je tako, riječ je o kršenju temeljnih ljudskih prava. Kakve bi trebale biti sankcije?

- Oštre.

• Odvjetnik gospođe Pukanić izjavio je kako joj je preporučio da se javi vašoj udruzi jer joj je potrebna znatno šira pomoć. Što ćete konkretno poduzeti u njezinom slučaju?

- Sve što je u našoj moći, a ne predstavlja kršenje zakona. Ako uskoro ne dobijemo prave odgovore, slučaj ćemo učiniti međunarodnim. Neke su institucije već obaviještene.

“Ministarstvo unutarnjih poslova tvrdi kako je sve napravljeno prema zakonu, ali nam nisu pokazali članke prema kojima je dopušteno osobu u njezinom stanju trpati u lisice.”
Sanja Sarnavka, koordinatorica udruge B.a.B.e.

• Koje mjere treba poduzeti kako bi se i temeljito zaštitila prava žena, odnosno da ljudska prava ne bi postojala sam deklarativno?

- Ponajprije treba iskorijeniti korupciju kako bi svaka osoba, bez obzira na društveni status, mogla ostvariti svoja prava. Siromašne nitko ne štiti jer nemaju utjecaja na moćne, a moćni mogu činiti stvari koje ne bi smjeli jer su  dobro umreženi, a podršku dobivaju u svim institucijama i na više razina. Odgovornost snose moćnici, oni određuju pravila igre, a tek zatim i slabi, i to zato što se rijetko znaju i uspiju udružiti kako bi kvantitetom prestrašili nemoralne i gramzive.