Otkako je britanski princ Harry u svojoj biografskoj knjizi "Spare" pisao o eksperimentiranju s drogom, svijet je doznao da ponekad i član kraljevske obitelji poseže za psihodeličnim supstancama. No, do promjene svijesti šire javnosti na globalnoj razini prema toj temi došlo je nakon objavljivanja knjige Michaela Pollana How to Change Your Mind (Kako promijeniti svoj um) iz 2018. koja postaje bestseler i naknadno ekranizirane istoimene Netflix-ove serije. A budući da njemačko Ministarstvo zdravstva s 1,3 milijuna eura financira kliničku studiju o liječenju depresije psihodeličnim drogama, sigurno je da LSD i slične droge izlaze iz tamne sjene svoje višedesetljetne stigmatizacije. Psihodelici su u medicini još uvijek zabranjeni i njihova upotreba je dozvoljena samo uz posebna odobrenja. Ipak, oni su ponovo predmet pouzdanih znanstvenih istraživanja. Oni su osnova poslovnih modela kompanija čijim dionicama se trguje na burzi. I ponovo su se vratili u pop-kulturu.

"LSD - moje problematično dijete"

Toj promjeni bi sigurno s radošću svjedočio Albert Hofmann! Više od četvrtine stoljeća se izumitelj LSD-a borio za znanstvenu rehabilitaciju te droge. Hofmann je 1979. godine vlastitu autobiografiju naslovio "LSD - moje problematično dijete". I u isto vrijeme je priželjkivao da bi njegov izum mogao postati čudo od djeteta. On je u toj drogi vidio veliki potencijal u liječenju mentalnih bolesti i istraživanju ljudske svijesti. No, kada je Hofmann 2008. godine preminuo u dobi od 102 godine, "psihedelična renesansa" čiji su znakovi danas prepoznatljivi, tek se počela nazirati.

Psihodelična renesansa

U međuvremenu se to iz temelja promijenilo. Širom svijeta održavaju se kongresi i konferencije o psihodelicima. Na jednom od takvih kongresa, "Insight" u Berlinu, novinari DW-a su 2021. razgovarali s Rickom Doblinom, osnivačem Multidisciplinarnog udruženja za studije psihodelika (MAPS). Prije 20 godina je istraživački interes za psihodelične droge još uvijek predstavljao sigurnog ubojicu karijere, a sada se situacija potpuno preokrenula, objasnio je tada ovaj Amerikanac uz širok osmijeh.

"Ako vodite jedan psihijatrijski institut, nećete uspjeti pridobiti mlade znanstvenike osim ako im ne ponudite nešto u vezi sa psihodelicima", opisao je Doblin aktualni trend u SAD-u. „Najbolji primjer je Harvard, gdje je psiholog Timothy Leary radio s LSD-om: Harvard sada posjeduje centar za psihodelična istraživanja u Općoj bolnici Massachusetts", pojasnio je još Doblin - te potom naveo brojne druge istraživačke institute u čijem fokusu su psihodelici.

Kako je 1943. došlo do prvog LSD-tripa?

Znanost i medicina također su vezani za sami nastanak LSD-a: 1943. godine, tada 37-godišnji kemičar Albert Hofmann je u laboratoriju Švicarske farmaceutske kompanije Sandoz radio na razvoju lijeka za cirkulaciju. 16. travnja se sjetio supstance koju je sintetizirao pet godina ranije i koju je tada jednostavno stavio na stranu: dietilamid lizerginska kiselina, skraćeno LSD. Netipično za pedantnog znanstvenika, čini se da je Hofmann u jednom trenutku, usljed nepravilne upotrebe kemikalija, došao u kontakt s minimalnom količinom LSD-a. On je tada u sebi osjetio neuobičajeno jak vizualni doživljaj: "Što god sam zamislio, to se vizualiziralo preda mnom, duboko me usrećujući. Trajalo je tri ili četiri sata, a onda je nestalo", prisjetio se Hofmann tog događaja 2006. na panel-diskusiji organiziranoj u povodu njegovoga 100. rođendana.

Kako je taj događaj probudio njegovu radoznalost, Hofmann se samo tri dana kasnije odlučuje da na samom sebi isproba djelovanje LSD-a. Tako je 19. travnja 1943. ovaj kemičar uzeo, prema tadašnjem konvencionalnom mišljenju, vrlo pažljivo odmjerenu količinu LSD-a: 250 mikrograma. I usprkos tome se predozirao. Supstanca je najprije katapultirala Hofmanna u doživljaj noćne more. Mladi kemičar je vjerovao da umire; nakon toga, međutim, doživljava najintenzivnije vizije i osjećaje sreće. Sljedećeg dana točno se mogao sjetiti onoga što je tada doživio - nije imao fizičkih tegoba. Naprotiv: svijet mu se, kako je to kasnije opisao, činio kao „potpuno novi".

LSD iz farmaceutskog koncerna

Supstanca koja u tako malim količinama ima tako snažan učinak na svijest - bez ikakvih fizičkih nuspojava? Interes farmaceutske tvrtke Sandoz-a je probuđen. Farmaceutski koncern traži mogućnost njegove primjene. Sandoz proizvodi LSD u većem obujmu i besplatno ga dijeli istraživačkim institutima širom svijeta pod nazivom „Delysid".

I uistinu, taj lijek u medicini 1950-ih postiže dobre rezultate. Oni se pokazuju, na primjer, tijekom LSD-seansi u liječenju ovisnosti o alkoholu. Supstanca nalazi svoju primjenu i u psihoterapiji. Kada je čuveni glumac Cary Grant 1959., nakon serije terapeutskih sesija, bio oduševljen LSD-om, magazin "Look" je u opsežnom izvještaju objavio "Čudesnu priču iza novog Caryja Granta".

Istraživanja su doživjela procvat: u stručnim časopisima se godišnje o toj temi pojavljivalo oko 100 znanstvenih radova. U Njemačkoj je 1960. godine psihijatar Hanscarl Leuner iz Göttingena otvorio "Prvi europski simpozij za psihoterapiju LSD-om 25".

Od laboratorija preko ateljea do ulice

Istovremeno, upotreba LSD-a se iz laboratorija, medicinskih i terapeutskih ustanova najprije širi u umjetničkim i intelektualnim krugovima. Sve je više onih koji se upuštaju u psihodelična unutarnja putovanja u potrazi za smislom. Supstanca je još legalna, a i mediji su prema njoj dobronamjerni. Šezdesetih godina prošlog stoljeća LSD je ostavio svoj pečat na svijet umjetnosti, a posebno glazbe. Revolucija mladih, djelomično potaknuta drogom, dovodi do temeljnih promjena u kulturi i društvu. No, ona istovremeno dovodi i do pojave kontra-pokreta.

S popularizacijom ove droge, dolazi do povećavanja slučajeva njene zloupotrebe, nesreća, horor-tripova i psihoza. Odnos medija, koji su LSD dugo nazivali čudotvornom drogom se mijenja i nju se sada predstavlja kao drogu ludila. Godine 1965. američki predsjednik Lyndon B. Johnson zabranjuje LSD u Sjedinjenim Američkim Državama. Sandoz prestaje s njezinom proizvodnjom i LSD odlazi u podzemlje.

Kraj - i novi početak

Sa zabranom se potpuno na nekoliko idućih desetljeća obustavljaju i legitimna znanstvena istraživanja. Tek početkom 2000-ih se odnos prema LSD-u polako mijenja. Ponovo bivaju odobrene prve studije s upotrebom psihodeličnih droga. I one ponovo postižu ohrabrujuće rezultate, posebno u segmentu liječenja depresije. Peter Gasser pripada u red rijetkih liječnika u Švicarskoj koji posjeduju licencu za psihoterapeutski rad s LSD-om. Za njega je najvažnije terapeutski upotrebljivo svojstvo to što je riječ o supstanci "koja nam omogućuje da uspostavimo vezu i povezanost. Depresija je bolest gubljenja veze sa sobom i svijetom".

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, oko 300 milijuna ljudi širom svijeta se suočava s depresijom. Samo u Njemačkoj ih je oko pet milijuna. Savezno Ministarstvo zdravstva to oboljenje naziva „narodnom bolešću". Liječenje psihodeličnim drogama je nakon dugog niza godina prvi novi terapijski pristup koji obećava.

Možda će se, nakon 80 godina promjenjivog odnosa prema LSD-u, Hofmannovo „problematično dijete" ipak razviti u čudo od djeteta.