Hrana s visokim udjelom masti, šećerom i soli je ugodna za jesti jer ovaj tip hrane aktivira sustav nagrađivanja u našem mozgu. Do toga je došlo evolucijski jer je riječ o hrani koja je bila izuzetno rijetka pa ju je naš mozak naučio prepoznavati kao svojevrsnu nagradu.

Sada je ovaj tip hrane posvuda oko nas. U modernom društvu bombardirani smo reklamama koje nas namjerno podsjećaju na izgled, miris i okus kalorične hrane. A kao odgovor na ove snažne znakove, naš mozak reagira baš onako kako je zamišljeno, izazivajući intenzivnu žudnju da ih pojedemo.

Evo kako funkcionira žudnja za hranom i što možete učiniti ako se uhvatite u potrazi za slatkom ili slanom hranom.

Što uzrokuje žudnju za hranom?

Žudnja za hranom je intenzivna želja ili poriv da se nešto pojede, a često je usmjerena na određenu hranu.

Programirani smo da naučimo koliko je hrana dobrog okusa i mirisa i gdje je možemo ponovno pronaći, posebno ako je bogata masnoćom, šećerom ili soli.

Nešto što nas podsjeća na uživanje u određenoj hrani, poput privlačne reklame ili ukusnog mirisa, može izazvati želju za njom.

Želja odnosno žudnja pokreće fizički odgovor, povećavajući proizvodnju sline i aktivnost želuca. Ti su odgovori relativno automatski i teško ih je kontrolirati.

Što još utječe na naš odabir?

Dok je naša fizička reakcija relativno automatska ono što ćemo učiniti sljedeće jest odluka na koju utječu razni čimbenici.

Hoćete li jesti ili ne hranu može ovisiti o stvarima kao što su cijena, je li lako dostupna te koliko je ona zdrava.

Ali obično je teško imati na umu zdravu prehranu. To je zato što smo skloni dati prednost neposrednijoj nagradi, poput užitka jela, u odnosu na onu koja je odgođena ili apstraktna - uključujući zdravstvene ciljeve zbog kojih ćemo se dugoročno osjećati dobro.

Stres nas također može natjerati da jedemo više. Kad smo gladni, biramo veće porcije, podcjenjujemo kalorije i smatramo da će nam jelo donijeti više zadovoljstva.

Slana ili slatka hrana

Prema novim istraživanjima, ako vas reklama za čips natjera da tražite hranu, vjerojatno ćete tražiti nešto slano.

Znakovi u našem okruženju ne tjeraju nas samo da žudimo za hranom općenito, oni nas potiču da tražimo određene "kategorije" hrane, kao što je slana, slatka ili kremasta.

Bezumno hranjenje

Vaša povijest prehrane i genetika također mogu otežati suzbijanje žudnje za hranom. Ali nemojte se opterećivati ​​- skoro svima je teško oslanjati se samo na snagu volje.

Znakovi u našem okruženju toliko su snažni da nas mogu potaknuti da odmah krećemo tražiti određenu hranu, čak i ako ne osjećamo intenzivnu žudnju za istom. Ovaj učinak je intenzivniji ako je hrana lako dostupna.

Ovo pomaže objasniti zašto možemo pojesti cijelu vrećicu čipsa, iako se naše zadovoljstvo smanjuje dok jedemo.

Kako se oduprijeti žudnji?

Uglavnom nemamo kontrolu nad znakovima u našem okruženju i žudnjama koje oni izazivaju. Ali postoje neki načini na koje možete pokušati kako se podnijeti prema toj žudnji.

• Priznajte si žudnju i razmislite o zdravijem načinu da je zadovoljite. Na primjer, ako žudite za čipsom, možete li umjesto toga pojesti blago slane orašaste plodove? Ako želite nešto slatko, možete probati voće.
• Izbjegavajte kupovinu kada ste gladni i napravite popis unaprijed.
• Neka vam kod kuće voće i povrće bude lako dostupno - i lako vidljivo. Također imajte pri ruci drugu hranu bogatu hranjivim tvarima, vlaknima i neprerađenu hranu, poput orašastih plodova ili običnog jogurta. Ako možete, uklonite iz svog okruženja hranu bogatu masnoćama, šećerom i slanu hranu.
• Ako ste na dijeti birajte specifične, mjerljive, ostvarive, relevantne i vremenski ograničene ciljeve
• Budite dobri prema sebi. Nemojte se ljutiti ako jedete nešto što ne ispunjava vaše zdravstvene ciljeve. Samo nastavite pokušavati.