Američki istraživači tvrde da su pronašli način kako predvidjeti odgovaraju li pacijentu više antidepresivi ili psihoterapija. Iako još uvijek nije u upotrebi, znanstvenici kažu da će snimanje otočnog korteksa depresivnih pacijenata pokazati liječnicima koji je tretman najučinkovitiji.

Otočni korteks ili insula se nalazi tik iznad uha i poznat je po tomu što utječe na emotivni život. Ovaj dio mozga je bio ključni element istraživanja koje je provedeno na Sveučilištu Emory u Atlanti u američkoj saveznoj državi Georgiji. Prema ovom istraživanju, na pacijente čija insula troši višak glukoze bolje utječe kognitivna bihevioralna terapija, što je u stvari jedna vrsta psihoterapije. Kod pacijenata čija je insula manje aktivna, odnosno čija insula troši manje glukoze, antidepresivi su bolji izbor.

"Ako se potvrdi budućim testiranjima, biomarker kojeg ova studija odredi će biti, prema našim saznanjima, prvi objektivni kriterij koji će određivati izbor tretmana za liječenje depresije," napisali su Helen Mayberg i njeni kolege.

Dvije različite vrste depresije?

Rezultati su "zanimljiv materijal za razmišljanje," kaže Wolfgang Maier, psihijatar u Sveučilišnoj bolnici u Bonnu, dodajući da ih ne bi trebalo precijenjivati. "Ovo je samo malo istraživanje." Istraživači su testirali 67 pacijenata, ali se njihova analiza oslanja na samo njih 38 - pacijenti koji se nisu uklopili u ovaj obrazac su isključeni iz rezultata.

Mayberg i njeni kolege misle da postoje dva oblika depresije koja se mogu liječiti ili antidepresivima ili psihoterapijom. "Ova hipoteza je opasna, zato što demantira danasšnju teoriju," kaže Maier, dodavši da se trenutačno najboljim tretmanom za tešku depresiju smatra kombinacija psihoterapije i lijekova. "Ako se ispostavi da su ovi istraživači u pravu, onda kombinirana terapija ne bi uopće trebala pacijentima pomagati."

Izbor liječnika

Za sada, ne postoji način da se unaprijed odredi koja terapija će biti najbolja za pojedinog pacijenta. Liječenje depresije je manje ili više niz pokušaja i pogrešaka, s manje od 40 posto svih depresivnih pacijenata kojima bude bolje nakon početnog tretmana.

Vodiči za liječenje depresije u Njemačkoj kažu da terapija za ozbiljnu depresiju podrazumijeva i psihoterapiju i lijekove, dok za blaže slučajeve ne treba propisivati lijekove. „Međutim, u stvarnosti se nitko ovim potpuno ne vodi," kaže Maier, kao i da vrsta terapije koju pacijenti dobiju često ovisi i o onome od kog se pomoć traži. „Psihoterapeut će propisati psihoterapiju. Liječnik opće prakse i psihijatar će vjerojatno prepisati antidepresive. U bolnici, moguće je da će pacijent dobiti i jedno i drugo."

Od 1994. godine, upotreba antidepresiva u Njemačkoj se učetvorostručila, a i dalje je u porastu. Između pojedinih godina se u prosjeku uvećava za 10 posto. Neki ljudi upozoravaju da se ovi lijekovi previše koriste. Dieter Best, predsjednik Unije njemačkih psihoterapeuta, kaže: "Naročito kod starijih žena, liječnici opće prakse olako prepisuju antidepresive, često i bez određivanja dijagnoze prije toga". Svaka četvrta žena starija od 80 godina uzima antidepresive, prema podacima koje iznosi Best. "Ali, ove su žene najčešće samo usamljene," kaže on.Raste potrošnja antidepresiva

Liječnici opće prakse trebaju si dati vremena za razgovor sa svojim pacijentima i njihovom obitelji, postaviti dobru dijagnozu i onda da ih poslati psihijatru, ako već sami nisu sigurni. "Nije svaka osoba koja se osjeća tužno ujedno i depresivna."

Placebo efekat?

Prije pet godina, Irving Kirsch i njegovi kolege sa Sveučilišta Hal su u listu "Plos Medicine" napisali da je učinak antidepresiva samo nešto veći nego onaj kojeg izazivaju placebo pilule. Ono što često pomogne pacijentima je njihova vjera u lijekove koje piju, a ne sami lijekovi.

Neki tvrde i da je ekonomski interes farmaceutskih tvrtki pravi razlog zbog kojeg raste upotreba antidepresiva. Maier se međutim ne slaže. „Antidepresivi djeluju u slučajevima liječenja funkcionalnog poremećaja mozga." Ovi lijekovi smanjuju rizik od samoubojstva, piše na Internet stranici Njemačkog udruženja za psihijatriju, psihoterapiju, psihosomatsku medicinu i neurologiju.

Ipak, za svakog pacijenta, koristi i rizici koje lijekovi donose moraju biti u ravnoteži, kaže Maier. Redovitii kontakt između pacijenta i liječnika je najvažniji. "Kao i u slučaju svih ostalih lijekova i terapija," zaključuje Majer.