Kad se noć spusti nad Bukureštom počinje vrlo obećavajuće, dajući naslutiti kako je pred nama film koji u samom startu na stol stavlja određene koncepte i ideale kojima njegov redatelj/scenarist Corneliu Porumboiu stremi, i to kroz metanaraciju - u podužoj uvodnoj sceni pratimo razgovor između glavnih protagonista, filmskog redatelja (Bogdan Dumitrache) i sporedne glumice s kojom spava (Diana Avramut), upravo o tome na koji se način filmovi danas snimaju te kakve težnje dotični redatelj ima kada je u pitanju pokušaj da film u svakom svom segmentu predstavlja zrcalo stvarnosti, stavljajući u svojem monologu naglasak na dužinu kadrova tj. vremensko ograničenje koje postoji kada se snima na 35mm filmskoj vrpci.

Pritom daje glumici do znanja kako će se sutradan snimati dodatna scena u kojoj će biti gola, za što ona traži da bude potpuno scenaristički opravdano...

Film se sastoji od svega 18 kadrova, od kojih su većina poduže scene razgovora snimljene u jednom kadru, čime se dodatno podebljava činjenica da film operira prema istim načelima kojima je vođen glavni protagonist u vlastitom stvaralačkom procesu.

Mjesta radnje ponavljaju se: automobil u kojem se naši protagonisti voze, dok su gledatelji, skupa s kamerom, pozicionirani na stražnjem sjedalu, restorani, hotelske sobe. Te su scene ispunjene svim tišinama i trenucima praznog hoda kakvi su često prisutni "u stvarnom životu" tijekom razgovora s osobom s kojom već neko vrijeme dijelimo taj odsječak prostora i vremena u kojem se nalazimo.

Cijelu recenziju pročitajte na FAK portalu