Svi smo se našli u situacijama kad je trebalo u sebe na brzaka ubaciti što više hrane i krenuti negdje gdje nam se žuri, bila to stvarna žurba ili ne. Vjerojatno se jednako tako sjećamo svih savjeta mami i baka koje su nas tjerale da jedemo polako.

Istraživanje provedeno na Sveučilištu u Nottinghamu pokazalo je da je upravo brzina jedenja bitan faktor za razvoj rizika od dijabetesa tipa 2. Sveukupno 702 ispitanika, 234 s dijabetesom tipa 2 i 468 zdravih konzumirali su istu hranu različitom brzinom.

Oni koji su obrok utrpali u sebe u rekordnom roku imali su prosječno 2.5 veći rizik za razvoj dijabetesa tipa 2 od onih koji su jeli normalnom brzinom, a nije zanemariv niti podatak da su brzanci u prosjeku imali i veći indeks tjelesne mase.

Problem kod brze konzumacije hrane je u tome što na taj način ne dozvoljavamo mozgu da na vrijeme prepozna da smo pojeli dovoljno hrane i da smo, zapravo, siti. Proces inače ide na način da živci šalju signale u mozak da se želudac širi, a istovremeno se prestaje ispuštati grelin, hormon gladi.

No, od početka konzumacije do dolaska informacije u mozak prođe i 20 minuta, tako da se često pretrpamo hranom jer naš mozak nema dovoljno točne informacije. Uz to, prebrza konzumacija hrane povećava i rizik od žgaravice, plinova i opće nelagode, jer što brže jedemo, to više zraka progutamo.

Stoga, sljedeći put kad sjednete za stol, dajte si dovoljno vremena za normalnu brzinu hranjenja i vaš želudac i linija bit će vam zahvalni.