Mit o Bigfootu, tajanstvenom biću koje navodno luta šumama Sjeverne Amerike, intrigira ljude već desetljećima. Opisuje ga se kao dvonogog stvora visine između 2 i 3 metra, prekrivenog gustom dlakom, a mnogi vjeruju da je on relikt iz prošlosti - možda neotkrivena vrsta hominida. No, pojavile su se i teorije koje sugeriraju da bi Bigfoot mogao biti hibrid - mješavina ljudi i neke nepoznate vrste hominida. Je li ova teorija održiva?

Teorija o hibridnom podrijetlu Bigfoota oslanja se na pretpostavku da je prije nekoliko desetaka tisuća godina postojalo više različitih vrsta hominida koje su možda međusobno križale. Primjeri za to postoje u znanosti: znamo da su se naši preci križali s neandertalcima i denisovcima. Denisovci su, primjerice, otkriveni tek 2010. godine, a njihova DNK i danas postoji u genetskom kodu nekih modernih ljudi.

Zagovornici ove teorije smatraju da bi Bigfoot mogao biti potomak križanja modernih ljudi s nekom neotkrivenom vrstom hominida. Postoji nekoliko izvještaja o neobičnim nalazima dlake, kostiju ili otisaka stopala, ali nijedno od tih otkrića nije bilo dovoljno čvrsto da pruži definitivan dokaz o postojanju Bigfoota. Čak su i DNK testovi uzoraka pripisanih Bigfootu obično pokazivali da pripadaju poznatim životinjama, poput medvjeda ili vukova.

Ipak, neki entuzijasti tvrde da se znanost još nije susrela s pravim dokazima te da bi Bigfoot mogao biti dio šire evolucijske priče koju tek trebamo otkriti. Hipoteza o hibridnom podrijetlu, premda fascinantna, ostaje spekulacija bez čvrstih dokaza. S obzirom na napredak u genetskim istraživanjima i arheologiji, moguće je da ćemo u budućnosti dobiti više informacija o drevnim vrstama hominida, ali trenutno nema znanstvenih dokaza koji bi podržali ideju da Bigfoot zaista postoji, a kamoli da je hibrid.

Dok se ne pronađu konkretniji dokazi, Bigfoot ostaje u sferi legende i popularnih teorija.