Na dan početka 28. klimatske konferencije UN-a (COP28) u Dubaiju 30. studenoga obilježilo se osam godina od stupanja na snagu Pariškog sporazuma o klimi.

Tada su većinu nacija na reakciju potaknula upozorenja znanstvenika koji su zaključili da bi zagrijavanje Zemlje od preko 1,5 stupnjeva Celzija izložilo milijune ljudi katastrofalnim poplavama, ojačanim olujama i požarima.

U Parizu je dogovoreno da se mora zaustaviti rast globalne temperature na znatno ispod 2 stupnja Celzija, u usporedbi s predindustrijskom razinom, kao i "pojačati napore" da se globalno zagrijavanje zadrži ispod 1,5 stupnjeva. Ali zašto se uzela baš ta vrijednost i što će se dogoditi ako prijeđemo taj prag?

1,5 stupnjeva Celzija kao linija obrane

Znanstvenici su preporučili granicu od 1,5 stupnja kao neku vrstu linije obrane. Pridržavanje ovog cilja, kažu stručnjaci, značilo bi veće šanse za izbjegavanje ekstremnijih i nepovratnih klimatskih učinaka, koji se vjerojatno pojavljuju na višim razinama zagrijavanja.

Johan Rockström je direktor Potsdamskog Instituta za istraživanje posljedica klimatskih promjena (PIK) u Njemačkoj i koautor studije koja se bavila učincima globalnog zagrijavanja i porasta temperature za više od 1,5 stupnjeva.

Govoreći u jednom videu za The Stockholm Resilience Center (SRC), on nije opisao ograničenje od 1,5 stupnjeva Celzija kao "neki proizvoljni pregovarački broj u Pariškom sporazumu", već nešto o čemu nema pregovora.

"To je razina koju zaista trebamo pokušati zadržati, koliko god možemo", rekao je on. Ali da bi se održala ta granica, trenutne globalne emisije štetnih plinova moraju biti prepolovljene do 2030. godine, a to je za manje od sedam godina, podsjećaju u Ujedinjenim narodima.

Koliko smo blizu 1,5 stupnjeva?

Globalne temperature rasle su od 1880. godine u prosjeku za 0,08 stupnjeva Celzija svakih deset godina. Ta stopa se počela ubrzavati od 1981. i od tada se više nego udvostručila.

Nakon 2010. zabilježeno je 10 najtoplijih godina. Znanstvenici su predvidjeli da će 2023. biti najtoplija godina ikada zabilježena, s globalnim prosječnim zagrijavanjem od 1,43 stupnjeva Celzija u odnosu na predindustrijsko doba.

„No, čak i godina dana zagrijavanja iznad 1,5 stupnjeva znanstvenicima nije dovoljna da proglase kršenje usvojene granice", kaže Karlo Buontempo, direktor Kopernikove službe za klimatske promjene (C3S), koja je zapravo služba EU-a za opservaciju Zemlje.

"U našim podacima ne očekujemo da ćemo premašiti tu vrijednost (1,5 stupnjeva ove godine), ali čak i da premašimo, to se odnosi samo na jednu godinu, a definicija Pariškog sporazuma i cilj od 1,5 stupnjeva podrazumijeva određeni prosjek godina", kaže Buontempo za DW.

Što se događa ako prijeđemo prag od 1,5 stupnjeva?

Izvještaj Svjetske meteorološke organizacije (WMO) predviđa da će globalne temperature dostići nove maksimume u narednih pet godina, a u UN-u kažu da će Zemlja vjerojatno prijeći kritični prag globalnog zagrijavanja od 1,5 stupnjeva Celzija u narednom desetljeću.

"Pitanje je: možemo li se ponovo spustiti ispod 1,5 stupnjeva Celzija u ovom stoljeću?", kaže direktor C3S Buontempo. "Imamo alatke da učinimo cilj od 1,5 stupnjeva mogućim, ali to znači dramatično smanjenje količine emisija stakleničkih plinova."

Prelazak praga ne bi značio trenutnu katastrofu za sve, ukazuje Sergey Paltsev, zamjenik direktora Zajedničkog programa za znanost i globalne promjene pri Masačusetskom institutu za tehnologiju (MIT) .

"Znanost nam ne govori da bi, na primjer, porast temperature od 1,51 stupnjeva definitivno značio smak svijeta", objasnio je on. Ali to znači, kako upozoravaju znanstvenici, da će oluje, toplotni valovi i suše biti sve ekstremniji. A to će imati dalekosežne posljedice.

Oluje i poplave predstavljaju prijetnju ljudima koji tako ostaju bez svojih domova ali i državnoj infrastrukturi, dok suše ugrožavaju snabdijevanje pitkom vodom, kao i proizvodnju hrane, uzrokujući nagli rast cijena. Toplotni valovi predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi, posebno starijih i bolesnih.

Hoće li posljedice zagrijavanja svuda biti iste?

Neće. Iako siromašne zemlje i zemlje u razvoju uglavnom najmanje doprinose globalnim emisijama štetnih plinova, one najviše pate od negativnih utjecaja klimatskih promjena. Pakistan je, na primjer, odgovoran za manje od 1% svjetskih emisija ugljičnog dioksida, ali je jedna od najranjivijih zemalja kada su u pitanju klimatske promjene.

Muhammad Mumtaz, docent na sveučilištu Fatima Jinnah Women u Pakistanu, čije se istraživanje fokusira na prilagođavanje promjenama klime, kaže da trećina stanovništva te zemlje, koja živi u urbanim područjima, osjeća nepodnošljivu vrućinu.

"Više od 40 stupnjeva zabilježeno je u raznim gradovima širom Pakistana, a u jednom od njih se kazaljka na termometru popela na 51 stupanj Celzija. To je vrlo opasno", kaže Mumtaz.

Archibong Akpan, stručnjak za klimu pri Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCC), ukazuje kako su toplinski valovi i ciklone, kombinirani sa siromaštvom, dokaz da globalno zagrijavanje pogađa proizvodnju hrane u Africi.

"Klimatske promjene već utječu na usjeve i osiguravanje zaliha hrane", rekao je on, dodajući da će ubrzanje takvih utjecaja "ugroziti životnu egzistenciju mnogih ljudi".

Što se može učiniti protiv ovog trenda?

Znanstvenici se slažu da možemo usporiti stopu globalnog zagrijavanja ako više ne sagorijevamo fosilna goriva. Ali čak i kada bi ovog trenutka prestale sve emisije štetnih plinova, temperatura na Zemlji bi nastavila rasti nekoliko narednih desetljeća, što znači da klimatske promjene nastavljaju utjecati na život budućih generacija.

Zato je ključno prilagođavanje promjenama klime na način koji ljudima omogućava da i dalje zadovoljavaju svoje osnovne potrebe.

Kako se možemo prilagoditi višim temperaturama?

Mnoge zemlje, regije i gradovi već duže vrijeme rade na mjerama prilagođavanja. Recimo u Nizozemskoj, gdje se više od 50% površine nalazi ispod razine mora, obavlja se transformacija i adaptacija nekoliko gradova, kako bi se stanovnici izborili s potencijalnim poplavama koje im prijete. Model prilagođavanja uključuje održivo stanovanje, fleksibilne prostore i sustav javnog prijevoza koji bi bio od pomoći u evakuaciji ljudi ako to bude potrebno.

Stanovnici Mukurua, najveće siromašne četvrti u glavnom gradu Kenije Nairobiju osmislili su plan adaptacije, koji je doveo do poboljšanja opskrbe vodom, prometnica i kanalizacije. Plan se također nudi kao model drugim zemljama u Africi i širom svijeta.

Archibong Akpan kaže da mnoge afričke zemlje sada ozbiljno shvaćaju prilagođavanje klimatskim promjenama, ali da je ono i dalje "na niskoj razini", jer je teško govoriti o "prilagođavanju kada nema novaca".

Siromašne zemlje i zemlje u razvoju već dugo pozivaju bogate zemlje, koje su nerazmjerno više odgovorne za zagrijavanje i emisije štetnih plinova, da im kompenziraju štetu nastalu uslijed klimatskih promjena kroz namjenski Fond za gubitke i štete. Na prošlogodišnjem samitu UN-a o klimi COP27 države su načelno pristale na tu inicijativu. No tek treba utvrditi kako će ona funkcionirati u praksi.

Muhammad Mumtaz kaže da je inicijativa pakistanske vlade, koja poziva gradove da poduzmu praktične korake za smanjenje emisija CO2 i prilagođavanje promjenama klime, pomogla ljudima da se otvore za tu ideju i pokazuje da su stanovništvu potrebni kako edukacija tako i financijska sredstva.

"Vidjeli su poplave, vidjeli su toplotne valove, vidjeli su sušu. Na osnovu toga su se uvjerili da se klimatske promjene događaju", rekao je on, dodajući da je ljudima sada potrebna ciljana edukacija i to na njihovom vlastitom jeziku.

„Ljudi koji imaju znanje spremni su se prilagoditi i promovirati drugačiji pristup problemima", zaključuje Mumtaz.