Potencijalno opasni utjecaji usamljenosti i izolacije na ljudsko zdravlje već su dokazani. Usamljenosti može povisiti razine hormona stresa i uzrokovati upale, a to može završiti kardiovaskularnim bolestima, artritisom, dijabetesom, demencijom ili čak pokušajima samoubojstva.

Simptomi koje usamljene osobe mogu imati rastežu se od odbijanja obavljanja svakodnevnih aktivnosti poput kupanja i pripremanja obroka, nesanice, oslabljenog imunološkog sustava i ubrzanog pada kognitivnih sposobnosti. Sve to prerasta u neki oblik epidemije koji je u šest godina, koliko je trajalo istraživanje koje objavljuje svoje rezultate, odnio više života nego godinama prije. 

Isto je istraživanje došlo do zanimljivih saznanja o razlici između društvene izolacije i usamljenosti. Društvena izolacija označava ograničen broj interakcije i povezanosti s drugim ljudima, dok je usamljenost naša percepcija spomenute izolacije - tu se nalazi jaz između željenog i pravog stanja društvene povezanosti. Drugim riječima, osoba može biti okružena ljudima i osjećati se osamljeno. Prema podacima iz 2012.godine, većina osoba koja se smatrala usamljenima, bili su vjenčani ljudi.

Više ne vrijedi pravilo da će nas brak spasiti od usamljenosti, ili da bismo trebali više izlaziti i družiti se s ljudima ako se tako osjećamo.

Drugo iznenađenje bilo je otkriti da stariji ljudi nisu ti koji najviše osjećaju usamljenost, već su se našli na drugom mjestu. Ukupno 70 sudija u kojima je sudjelovalo 3.4 milijuna ljudi dokazalo je da se najusamljenije osjećaju adolescenti i osobe ispod 30 godina starosti.

Društvena povezanost osnovna je ljudska potreba, čiji manjak može uzrokovati različita oboljenja, počevši od Alzheimerove bolesti ili depresije. Zbog toga se pokazala potreba za daljnjim proučavanjem uzroka socijalne izolacije i usamljenosti na zdravlje.