Hrvatska vlada na sjednici održanoj prošle srijede ipak nije proširila zonu istraživanja i moguće eksploatacije nafte i plina na Jadranu, a kao što je bilo najavljeno. Odnosilo se to na suglasnost za konkretnih devet novih ugovora sa zainteresiranim kompanijama, kao i na raspisivanje natječaja za daljnjih 13 tzv. polja - područja na kojima bi smjele osvanuti nove bušotine. No usprkos najavi, ove točke na koncu nisu čak ni bile uvrštene u dnevni red, niti se vlada naknadno očitovala o takvom odustajanju ili prolongiranju.

Šutnja o tome ostavila je u najmanju ruku neuobičajen dojam, budući da je širenje područja za crpljenje ugljikovodika iz jadranskog podmorja lani bilo oglašeno kao najperspektivniji pothvat aktualne vlade. Naročito je u tome bio angažiran ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, pa se medijski isticalo i da je zacijelo posrijedi „posao stoljeća". U hrvatskom dijelu Jadrana se odranije vadi samo plin, i to isključivo u sjevernim predjelima, a blizu granice s teritorijalnim vodama Italije.

Nedopustiv ekološki rizik

Štoviše, ne samo da nisu otvorene nove zone podmorja za istraživanje i eksploataciju, nego je makar simbolično odjek polučila jedna suprotna mjera u istom kontekstu, također na spomenutoj sjednici. Ukinute su, naime, koncesije za sedam istražnih polja od čijeg su iznajmljivanja prije dva mjeseca odustali austrijski OMV i američki Marathon Oil. Tad nije bilo sasvim jasno rastumačeno zbog čega njihov konzorcij napušta posao prije istinskog početka, no spekuliralo se da su interesenti očekivali povoljnije uvjete i lakšu zaradu.

„Teško je to kategorički tvrditi, jer tu je još nekoliko važnih faktora. Otpočetka smo tvrdili da je projekt jako loše pripremljen. Nadalje, čitav svijet okreće se sve više obnovljivim izvorima energije. I, na koncu, bliže se izbori u Hrvatskoj pa se vlasti sve manje žele zamjerati narodu. Možda se, dakle, radi o kratkoj odgodi", kaže Tomac. Kampanja S.O.S. za Jadran, koja okuplja pet udruga iz nacionalne ekološke mreže Zeleni forum, uz suradnju s organizacijama Greenpeace Hrvatska i WWF Adria, ostat će stoga aktivnom.Na te je tvrtke bio, međutim, izvršen i pritisak organizacija za zaštitu prirode; još se pamte udružene demonstracije hrvatske inicijative S.O.S. za Jadran i Greenpeacea u Beču proljetos, ispred sjedišta OMV-a uoči godišnje skupštine dioničara. Aktivisti su otpočetka isticali da su vladine nakane po ovom pitanju ekološki nedopustivo rizične, pa je možda i njihovo zalaganje u više zemalja pridonijelo krahu naumljenog poslovanja. Tako misli i Luka Tomac iz kampanje S.O.S. za Jadran.

Zanemarivanje javnosti

„Nastavit ćemo suradnju s aktivistima iz susjednih zemalja", dodaje Luka Tomac, „koje dijele Jadransko more s Hrvatskom. Ukoliko vlasti nastave s ovakvim planovima, uz sustavno sabotiranje većih izvora obnovljive energije, bit ćemo tu". Od preostalih kompanija koje su službeno pokazale interes, INA i MOL se navodno nećkaju, a indikativno je i vladino već šestomjesečno odgađanje sklapanja posla s njima. Perspektiva se tako zasad ozbiljnije svodi još samo na talijanski ENI, ali to u biti podrazumijeva tek jedno novo polje za bušenje.

Pitanja o odustajanju ili odgađanju daljnjeg istraživanja i eksploatacije postavili smo i Ministarstvu gospodarstva RH i nadležnoj vladinoj Agenciji za ugljikovodike. Nismo dobili odgovor, što se uklapa u sliku koju ove vlasti u Hrvatskoj grade o sebi kad je riječ o nafti i plinu na Jadranu. Nevladini aktivisti zamjeraju im grubo, nedemokratsko zanemarivanje javnosti i javnog mnijenja, vidno protivnog dotičnim planovima. Zbog toga i dalje ostaje realnom opcijom i aktivistička najava organiziranja referenduma na ovu temu.