Ove se godine na ZagrebDoxu po prvi put filmovima iz međunarodne i regionalne konkurencije dodjeljuju nagrade Amnesty International Hrvatska. O kakvim se nagradama radi, priupitali smo članicu Amnestyjeva žirija, Dianu Nenadić, između ostalog, urednicu u Hrvatskom filmskom ljetopisu, filmsku kolumnisticu Vijenca i jedinu filmsku kritičarku koja je dvaput nagrađena filmskokritičarskom nagradom Vladimir Vuković (drugi put 2006. godine).

• Jedna ste od tri člana žirija Amnesty Internationala Hrvatska na ovogodišnjem ZagrebDoxu. Možete li nam reći o kakvom se žiriju i o kakvoj nagradi radi?

- Žiri Amnesty International fokusirat će se na dokumentarce iz dva natjecateljska programa ZagrebDoxa koji se izravnije dotiču ljudskih prava, odnosno svjedoče o njihovu ignoriranju, narušavanja i kršenju u raznim situacijama, društvima i područjima svijeta. Direkcija festivala već je izdvojila filmove iz konkurencije koji ulaze u tu kategoriju, a procjenjivat će ih tročlani žiri u kojem se pridružujem Oliveru Sertiću i Vesni Teršelić.     

• Kakvi će biti kriteriji ocjenjivanja filma (ako nije tajna)?  

- Dubinski, humanistički angažman autora u svakom slučaju je bitan, ali jednako tako su važni temeljita argumentacija te etičan i kreativan dokumentaristički pristup takvim temama. To su, po meni, kriteriji koji bi trebali vrijediti i u prosudbi filmova koji pripadaju drugim vrstama, a ne samo dokumentaraca. Budući da je lijep broj filmova u konkurenciji već povukao nagrade sličnog tipa na drugim festivalima, vjerujem da će program biti uzbudljiv, a konkurencija žestoka.   

• Imate li u dosadašnjem filmofilskom iskustvu već zabilježene neke redatelje/ice koji bi mogli konkurirati za tu nagradu?

“Gotovo je nepristojno ne obazirati se na netoleranciju, nerazumijevanje,
zatucanost, ratove i druge sukobe”

- Ne čeznem za poznatim imenima. Ni do sada nismo o mnogima ništa znali, pa su nas iznenadili zanimljivi dokumentarci koje je ZagrebDox uspio pronaći. Danas se human rights filmovi jednostavno nose. Gotovo je nepristojno ne obazirati se na probleme koje pojedincima donose netolerancija, nerazumijevanje, zatucanost, ratovi i drugi sukobi, i to ne samo u zemljama takozvanog ‘trećeg svijeta’, nego i u razvijenim zapadnim društvima koja štošta imaju na savjesti, a  ni naše, kao što znamo, nije nevino.

• Jedina ste hrvatska kritičarka dvostruko ovjenčana nagradom Vladimir Vuković i jedna od rijetkih hrvatskih kritičarki. Što mislite zašto je tako malo žena među kritičarima?

- To je pitanje na koje je teško dati pravi odgovor. Ipak, možda zato što su muškarci probitačniji, agresivniji kada se odluče za taj ‘posao’, jer pametniji, informiraniji i obrazovaniji sigurno nisu. Možda bi Amnesty International znao nešto više o tome. U svakom slučaju, žena je u kritici sve više, premda nisu dovoljno vidljive.