U Hrvatskoj se godišnje dijagnosticira više od 21.000 novo oboljelih od malignih bolesti, a nakon bolesti srca i krvnih žila, rak ubija najviše hrvatskih građana.Podaci o potrošnji lijekova za liječenje onkoloških bolesnika, koje smo dobili od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, potvrđuju da je oboljelih sve više i da potrošnja lijekova s HZZO-ove liste uporno raste. Iako podaci za 2017. još nisu dostupni, glasnogovornik HZZO-a dr. Nenad Korkut kaže se može očekivati da će iznos koji se izdvaja za lijekove za maligne bolesti premašiti 800 milijuna kuna.

Zašto je smrtnost od karcinoma visoka i kako to promijeniti u razgovoru za Deutsche Welle objašnjavaju Ivana Kalogjera, urednica portala za podršku ženama oboljelima od karcinoma "Nismo same", koja je i sama pobijedila rak, i dr. sc. Mario Šekerija, voditelj Odjela za maligne bolesti u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ).

Kasno otkrivanje i lošije terapije

Ivana Kalogjera kao jedan od glavnih razloga visoke stope smrtnosti kod oboljelih od karcinoma, vidi u činjenici da u Hrvatskoj još uvijek postoji velika stigma zbog čega mnogi na vrijeme ne odlaze na liječničke preglede. "Dijagnoza raka uvijek asocira da je nešto neizlječivo, da su prognoze crne i ljudi onda misle da je bolje da ni ne znaju jesu li oboljeli jer će sigurno umrijeti. Zbog toga je vrlo niska kultura brige o vlastitom tijelu i većina ljudi ne ide redovito na kontrole i preventivne preglede. A kod zloćudnih bolesti je upravo to najvažnije - preventivni pregledi redovna kontrola kako bi se rak otkrio na vrijeme jer ako se rak otkrije na vrijeme i šanse za preživljenje su daleko veće", upozorava Kalogjera.Dr. Šekerija moguće razloge zbog kojih je smrtnost od raka u Hrvatskoj viša nego u većini drugi europskih zemalja, dijeli u tri skupine: drukčiji profil maligne bolesti (dominantniji agresivniji tipovi bolesti), kasno otkrivanje bolesti i lošije liječenje."U Hrvatskoj još uvijek imamo dosta visok broj novootkrivenih slučajeva raka pluća koji, zbog svoje loše prognoze, jako doprinosi visokoj ukupnoj smrtnosti od raka u odnosu na zapadnoeuropske zemlje. Druge zemlje koje imaju visoku smrtnost od raka, poput Mađarske, Slovačke i Srbije, također pokazuju veću učestalost agresivnijih tipova raka, povezanu s većom izloženošću pojedinim rizičnim faktorima poput pušenja, ali i debljine i nedovoljne tjelesne aktivnosti. Maligne bolesti se još uvijek, nažalost, jako često dijagnosticiraju u kasnijim fazama bolesti, kada su mogućnosti liječenja sužene, a prognoza lošija", ističe dr. Šekerija.

Protivljenje cijepljenju jedan od uzroka

Podsjeća da imamo nacionalne programe preventivnih pregleda dojki, debelog crijeva, vrata maternice, ali su oni i dalje manje - više, nisu na zadovoljavajućoj razini. Kad je riječ o raku vrata maternice, ima i šokantnih situacija. "U našem društvu postoji stigma da su žene koje obole od HPV-a promiskuitetne, što je netočno. Imamo cjepivo protiv HPV-a jer je dokazano da je HPV najčešći uzrok raka vrata maternice, ali je u Hrvatskoj toliko jaka kampanja protiv cijepljenja, da se premalen broj djece cijepi. Imamo besplatno cjepivo protiv HPV-a za djevojčice i dječake određene dobi, ali svega 12 posto djevojčica se cijepi. U razredu moje kćeri cijepile su se samo ona i još jedna djevojčica i to mi je bilo šokantno jer je većina roditelja djece u tom razredu visokoobrazovana. Ako je tako u Zagrebu, što tek možemo očekivati u manjim sredinama? Zdravstvene službe morale bi krenuti u jaku kampanju protiv antivakcinacijske kampanje", naglašava Kalogjera. 

Nehuman odnos

Poseban problem je dijagnostika. Iz priča koje Kalogjera objavljuje na svom portalu za podršku ženama oboljelima od karcinoma, može se doznati da ima žena koje su po godinu dana odlazile na Hitnu s određenim simptomima, s Hitne su ih vraćali kući bez dodatnih pregleda da bi se na kraju ispostavilo da imaju tumor na želucu u četvrtom stadiju. Kad oboljeli doznaju od čega boluju izostaju pravodobne i točne informacije, a nema ni razrađenih procedura o čemu Kalogjera svjedoči iz vlastitog iskustva i iskustava žena s čijim sudbinama i problemima upoznaje hrvatsku javnost, zbog čega je ove godine nominirana i za nagradu "Europski građanin".

"Bila mi se javila žena iz Osijeka koja je, s dvoje male djece, došla po svoj nalaz. Sestra joj je predala nalaz na šalteru - to je često slučaj i u Zagrebu - u nalazu je pisalo da boluje od maligne bolesti. Žena je tamo stajala s dvoje male djece, rasplakala se i izišla iz bolnice, nitko joj se nije obratio. Onda se vratila i htjela se odmah naručiti dalje kod liječnika, ali nije znala kojeg liječnika treba. Da stvar bude gora, rekli su joj da se ni kod koga u tom trenutku ne može naručiti jer nema uputnicu. Mislim da bi se procedure priopćavanja bolesti trebale promijeniti i humanizirati jer ovako je birokratska uputnica važnija od živog čovjeka", ističe Kalogjera. Upoznala je ženu koja živi u Nizozemskoj i koja je oboljela od raka, a kad je oboljela njezina liječnica joj je rekla da se naruči u bolnicu. Ona je nazvala bolnicu, rekli su joj da odmah dođe i dobila je sve potrebne informacije.

Bolja prevencija

Situacija bi se u Hrvatskoj mogla promijeniti, prema mišljenju dr. Šekerije, udruženim djelovanjem na sva tri čimbenika bolesti: usvajanjem zdravijih životnih navika, odazivanjem na programe ranog otkrivanja raka i liječenjem prema suvremenim protokolima. Posebno je istaknuo da rak nije jedna bolest, nego skupina vrlo različitih bolesti s različitim čimbenicima rizika, prognozom i vrstama liječenja; te da je potrebno, prema iskustvima drugih razvijenih zemalja, planirati organizaciju zdravstvenih ustanova i skrbi na način koji će dati najbolje moguće ishode u zadanim okvirima.Prema podacima zadnjeg velikog istraživanja CONCORD-3 u koje je bio uključen Registar za rak RH pri HZJZ-u, najlošija prognoza s petogodišnjem preživljenjem od jedan posto i manjim bila je za maligne tumore pluća, gušterače, jednjaka i jetre. Dr. Šekerija kaže da su to, nažalost, očekivani rezultati jer se ti tumori još uvijek u velikoj većini slučajeva otkrivaju u trenutku kad ne postoji puno učinkovitih opcija za liječenje.

Kalogjera smatra da je zdravstveni odgoj djece jedna od ključnih poluga kojom bi se mogao bitnije promijeniti odnos prema zdravlju i oboljelima te da se mora osnovati centar u kojem će pacijenti dobiti sve potrebne informacije kad obole od raka - od koraka koje trebaju proći, preko prava koja imaju do metoda kojima sebi mogu pomoći u liječenju.