Ivo Kajzer, suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar i književnik iz Rijeke od početka svoga djelovanja ostao je vjeran hiperrealizmu, doprinoseći svojim radovima generalnim nastojanjima u traženjima i istraživanjima raznovrsnih gibanja što čine jedno od krila aktualne prakse.

Njegov opus čini nekoliko ciklusa, primorskih krajobraza, skupine plovila i motiva djevojaka, izvedenih u većim i velikim formatima u ulju i akrilu.

Osamljeni brodovi u malenoj luci, posve umireni na staklastoj, nepomičnoj masi mora, bez daška vjetra, kratki trenutak u postojanju , gotovo beživotan, ali dan sunčan, jasan, svijetao, s ponekim pojedincom na palubi, bešumno, doista bez zvuka, ali posve jasno, pregledno, more bez zvuka, sve je čisto, ugodno, precizno, bez suvišnih detalja, možda tako izgleda bolji, uređeniji život kome kontinuirano težimo.

I ljudi su na ovim slikama posve stvarni, kao i čamci, kao i more, more od stakla. Sve miruje u gotovo idealiziranim prizorima svakodnevna života.

U ovom se dijelu opusa posebice ističe izvanredna kompozicija žuljevitih, izrađenih ruku u trenucima objedovanja, ova slika kao da naviješćuje nastanak novih slika s vrlo promišljeno odabranim socijalno angažiranim motivom.

Drugi karakteristični dio ciklusa Ive Kajzera čine portreti mladih žena, djevojaka, kao odaju dojam da su malo prije sišle s modne piste uhvaćene u trenucima uvježbane koreografije koja je samo još više i uvjerljivije isticala njihovu profinjenost, gracioznost, ispred veličanstvenih zastora sa cvjetnim motivima, na kojima zbivaju krucijalni događaji, nezaustavljivi i siloviti , u srazu uz bezvremensku ljepotu žena.

Te raznoliko koncipirane pozadine , uz razvidnu nazočnost glazbenih instrumenata kroz obrise i sjene, čela, kontrabasa i prepoznatljivu i neprepoznatljivu simboliku šara i pojedinih boja čine prostor iza dominirajućih ženskih likova, doista posebnom pričom na slikama Ive Kajzera jer one tvore i zasebni, izdvojeni likovni prostor, posebno konstruiran i izveden samo za ta platna i za te likove žena.

Izrazita koloristička razigranost, doista fina i odmjerena uz iznimni ritam ovih pomalo skrivenih kompozicija, koje od prve upućuju na stanovitu bliskost s apstrakcijom,vrlo je zanimljiva i neobična poanta u opusu ovoga slikara.

Istodobno likovi žena, djevojaka, njihova lica, posve su opuštena, bezbrižna, njihova ljepota je trajna, nepromjenljiva, njihovi će osmjesi i geste postojati zauvijek

Ivo Kajzer realizirao je vrlo kompleksan hiperrealistički opus, slikajući motive koji ga okružuju, od čamaca do lica, konstruirajući jedino zastore ( pozadine ) ispred kojih žive i vladaju njegove mlade heroine, vrlo odmjereno koristeći mogućnosti kolora, inzistirajući ponajprije na atmosferi koja je ključna za svaku sliku i ponešto dolazeći s apstrakcijom u bliski kontakt.

Ta vidljiva nazočnost apstrakcije, koja istina na ovim slikama nije u prvom planu, može ga ubuduće odvesti u možda posve suprotnom pravcu od hiperrealizma.

Hiperrealistički opus Ive Kajzera vrlo je zanimljiv, poticajan , izveden s preciznom paletom.