Vitold Košir, suvremeni hrvatski umjetnik, akademski kipar i akademski glazbenik, također i sokolar te rock glazbenik zacijelo je neobična ali i dragocjena pojava u društvu.

Gospodine Košir, da nešto pokušamo raščistiti. Jeste li prvo akademski kipar ili akademski glazbenik ili sokolar ili glazbenik rock glazbe?

Kiparstvo je moj poziv. Izražavanje u materijalu fizička mi je potreba. Glazba je dio mog života, emotivnog, obiteljskog, profesionalnog, zafrkantskog. Roditelji su mi bili članovi Zagrebačke filharmonije i profesori na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, sestra je orguljašica, tako da sam sa glazbom odrastao i bavio se njome na sve dostupne načine. Sokolarstvo je strast, neobnjašnjiva, urođena.

U bendovima najrazličitijih glazbenih usmjerenja sviram od srednje škole.

Saznanje jednoznačnog odgovora na Vaše pitanje moj bi život učinilo mnogo jednostavnijim.

Što je Vaša ključna karakteristika u kiparstvu?

Crpim pogonsko gorivo iz svih raspoloživih izvora. Ritam grada i njegovi materijali, glazba kao ishodište, rockerska kultura.

Ove sam godine ima priliku napraviti i postaviti spomenik zagrebačkom biskupu Martinu Borkoviću u suradnji s arhitektom Darkom Stresecom.

Slovenski sokolarski savez prihvatio je moj prikaz sokola iz serije grafika "Poniranje" kao zaštitni znak kojeg sam napravio u suradnji s Ivanom Kraljevićem - što mi je neizmjerna čast.

Scenograf sam predstave "Mušica" praizvedene u proljeće ovo godine od glumačke družine Bastiene pod vodstvom Ljube Zečevića.

Klasična glazba? Što posebice volite?

Glazbu XX stoljeća i sasvim nove glazbene smjerove. Kao član Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije imam nevjerojatnu sreću sudjelovati u izvedbama glazbe Šostakovića, Mahlera, Janačeka, Prokofieva, Stravinskog i bitno modernijih autora. Veliko mi je veselje da smo u zadnjih nekoliko godina ponovo doprli do publike i da sviramo pred potpuno rasprodanim dvoranama. To nas potiče da na koncertima dajemo sve od sebe.

Snimanje glazbe važan je dio djelatnosti mog orkestra. Ta sasvim druga dimenzija bavljenja glazbom zaustavlja trenutak izvedbe za buduća vremena i za publiku koja nije pred nama.  

Živite s nekoliko ptica i aktivno se bavite sokolarstvom. Razgovarate li s njima?

Sokolarstvo je u osnovi lov s pticama grabljivicama. Ipak, za razliku od svih vrsta lova oružjem koje se može odložiti i koristiti samo u vrijeme lova, lov s grabljivicama je samo vidljivi vrh sante profinjenog tkanja odnosa povjerenja, ljubavi, brige. Približavanje sokolarske ptice i sokolara minuciozan je proces.  Poticanje na let, dolazak, a na kraju i sam lov vezani su uz verbalnu komunikaciju. Svakako, razgovaram sa svojim pticama. I pažljivo slušam što mi govore.

Volite i rock i svirate, imate bend.

Cry Babies su moj bend. Klupska atrakcija s gotovo 20-godišnjim stažem žestokim nastupima uvijek iznova potvrđuje svoju reputaciju najboljeg zagrebačkog cover-benda.

Drskim, domišljatim i zabavnim coverima pjesama nismo poštedjeli niti druge glazbene stilove - poznata obrada pjesme "Pamtim samo sretne dane" u originalu izvedene od Gabi Novak poharala je sve radijske top-liste.

Upravo smo snimili cover "Fly me to the moon" Barta Howarda. Pjesma mozda najpoznatija u izvedbi Franka Sinatre dobila je novo ruho i siguran sam, novu publiku ovom našom obradom.

Poslušajte nas:

U čemu najviše uživate?

Najviše uživam u mogućnosti da se bavim svim stvarima koje zaista volim. Nikad nisam bio tip od skijanja i jedrenja. "Karijera" i materijalno bogatstvo ostavljaju me ravnodušnim. Kiparstvo, sokolarstvo i glazba su me oduvijek privlačili i svu radost pronalazim u mogućnosti da se njima bavim.

Veliki dio mog rada arhiviran je na
https://www.flickr.com/photos/32366635@N08/albums

Koliko i kako te pojedine aktivnosti utječu jedna na drugu?

Ne vidim jasne granice između kiparstva i glazbe. Poimanje biti jedinstveno je. Samo je izvedbeni dio drugačiji. Snažno se isprepliću. U muzici često crpim inspiraciju za skulpture. U splitskoj sveučilišnoj galeriji "Vasko Lipovac" ove sam godine izložio radove isljučivo potaknute glazbom.

Sokolarstvo također često zovu "umjetnost sokolarenja". Sklon sam tom izrazu zbog ogromnog emotivnog naboja koje sokolarstvo nosi. Vjerujte, lijepi letovi mogu se usporediti s najljepšom glazbom.

Čime ste trenutno zauzeti?

Vrh je sokolarske sezone. Grabim svaki slobodni trenutak. Sudjelovao sam u sokolarskim susretima u Češkoj, Italiji, Sloveniji. Veliko mi je veselje da je i Hrvatska domaćin nekoliko već tradicionalnih sokolarskih susreta u Karlovcu, Jastrebarskom i Zelendvoru koji izazivaju sve brojniji odaziv stranih sudionika i sve veći interes medija.

Orkestar je zahuktao sezonu, bend je upravo izašao iz studija s novim singlom.

Planovi ( na svim poljima) ?

Pripremam dvije izložbe u Zagrebu, jednu vezanu uz arhitekturu a drugu uz glazbu. Galerije za koje se spremam su veliki i eminentni prostori i zahtijevaju puno promišljanja i fizičkog rada.

Simfonijski orkestar donosi sjajnu sezonu i ponosan sam da sudjelujem.

Cry babies promoviraju novi cover a sestrinski bend The Plagijators do kraja godine razvaljuje po zagrebačkim klubovima.

Ipak, u ovom periodu godine moje srce je uz sokolarstvo. Priroda, sloboda i prepuštanje atavističkim instinktima.

www.vitoldkosir.eu

www.facebook.com/vitoldkosir