Bojan Dolenec, akademski slikar iz Zagreba vrlo je aktivni dionik hrvatske suvremene likovne scene, istaknuti predstavnik svoje generacije, kontinuirano opredijeljen za rad na dva niza, na realizaciji ciklusa posvećom duhovnim stanjima čovjeka u srazu sa svakodnevnim nevoljama, bile one dugoročno izražene ili su tek kratkotrajne nazočne i vrlo agilnom zaokruživanju gotovo dnevničkih bilježaka snoviđenja o nepoznatim obalama, nakon burnog i opasnog mora, sa udaljenim zemljama koje se tek naziru u izmaglicama i o kojima ne znamo uistinu ništa.

Dolenec, dok je još ogrnut morem, valovima, portretira različito komponiranu obalu, kamenitu, krševitu, sa dugim žalom, sa šumom, odmah do mora, s oblacima i maglama koje titraju iznad kopna, iza kojih se tek mogu nazrijeti rijetko uočeni oblici.

Da, doista slikar putuje i prenosi na platno ili papir zapamćene fragmente sjećanja u kojima uvijek dominiraju obale, koje tek treba dosegnuti i iako su na dohvat ruke, slikar dobro zna kako su one doista, prokleto, nevjerojatno daleko i da mu trenutno potrebna nadljudska snaga da se otme moru i prepusti na milost i nemilost zemlji, kopnu, stijeni.

Raznovrsnost oblika na obali uz pojedinu boju koja daje temeljni ton kopnu, zanimljiva je kako slikaru tako i gledatelju, a obojica na ovoj seriji slika lako mogu prepoznati konfiguraciju Kolhide prema kojoj su davno uz nedaće putovali u potrazi za svojim runom, za svojom Medejom i samo svojim usudom.

Krajobrazi su izvedeni u ulju i akrilu, na srednjim formatima, svaki ponaosob vrlo specifičan, ne sličeći nimalo niti onom prije niti onom poslije njega, u seriji u kojoj autor vješto kombinira za svaki pejzaž drugu kolorističku kombinaciju, tajanstvenu i izazovnu, poticajno istraživačku, jednostavno uzbudljivu.

Serija krajobraza Bojana Doleneca, pomno odabrana i prikazana u jednom odabiru i na jednom mjestu, dala bi bogat i i posve cjelovit dojam o dijelu uspješnog slikarskog opusa mladoga umjetnika, naravno uz adekvatan, opširniji katalog koji bi samo potpomogao kvalitetan utisak.

Zanimljivo bi bi bilo vidjeti slične motive na većim ili velikim formatima platna, uz poznate dominirajuće boje, s pitanjem, koliko bi se nepoznata, tajnovita zemlja otkrila, razotkrila, uklonila izmaglice sa svoga lica i ukazala nam se u svoj svojoj stvarnosti.

Dolenec ustrajno radi na ovom ciklusu, odgovarajući i sebi na upit, dokle ga može odvesti ova plovidba, koliko daleko i gdje će ugledati spasonosno ili neprijateljsko lice od kamenja i drveća.

S druge strane, slikar se nehotice ali i hotimično poigrava, jednom duboko u figuraciji a malo kasnije dojam je sasvim apstraktni a ponegdje se i isprepliću, prirodno i logično.

Ciklus krajobraza, sraza ili spoja kopna i vode, mora i obala, slikara Bojana Doleneca zauzima značajno mjesto u autorovom opusu a vrlo je zanimljiv i javnosti, i kritici i publici.