U današnje vrijeme, obiteljski odnosi uglavnom su narušeni zbog raznih financijskih razmirica. Osim zbog bankovnih računa i nevraćenih posudbi, ratuje se iz raznih razloga: od toga tko će djetetu presvući pelene pa do ljubavnika, ljubavnica i ostalih problema običnih smrtnika. U našoj, zasad uglavnom skladnoj obitelji međutim, vodimo ideološke rasprave i hvatamo se oko jedne popularne teme, kojoj možda dajemo preveliku važnost. Naziv tog značajnog društvenog pitanja glasi - Nikolina Pišek. Nađemo se tako zajedno, pa udarimo po argumentaciji k'o Maksim po diviziji. Osobno naime imam problem po dotičnom pitanju, kao što imam niz problema po pitanju današnjeg novinarstva, javnih servisa u koje spada javna televizija i ostalih nevolja aktualnog informiranja. Naravno, svjestan sam kako postajem sredovječno čangrizalo, ali baš mi se nekako sviđa ta ekstremno nemoderna, konzervativna i zaostala etiketa, koja u današnje vrijeme čak postaje pomalo subverzivna. 

Ljepota, bez skalpela

Tako sam za obiteljskim obrokom odlučio proslaviti činjenicu da je ukinuta Shpitzzza, najzloglasnija tračerska TV emisija poslije Red Carpeta. Između ove dvije ima razlike - prva je bila emitirana na javnoj televiziji pa je time još podložnija kritikama, dok «crveni tepih» dolazi iz privatne kuće. To naravno ovu drugu ne amnestira od grandiozne količine gluposti koju svakotjedno emitira. Zlobno sam se zapitao što će jadna Nikolina nakon ukidanja Shpitzzze, ali čim sam otvorio dnevne novine, naslovi su vrištali kako će ova ugledna voditeljica dobiti najmanje pet novih emisija. Potom sam zlobno ustanovio da joj je u posve zasluženom karijernom usponu preostao još koji mjesec kako bi postala voditeljica središnjeg Dnevnika. To je izazvalo odgovor moje mame, inače profesorice u mirovini, koja se svrstala na stranu infotainmenta – odnosno informacije uz zabavu, žanra kojeg smo usvojili posljednjih godina, a koji zapravo nije niti informacija niti zabava.

- Tvoj odnos prema ženama kao da dolazi iz Crne Gore s početka prošlog stoljeća, ispali gospođa mama uvrijeđeno.

S nekoliko nepriličnih i nadasve nedoličnih konstatacija, tu prvo odlučim glumiti momče Crnogorče kako bih ju još malo izazvao. Ne obrazlažem svoje stavove argumentima, već se opredijelim budaliti još nekoliko minuta ne bih li pošteno zakuhao raspravu.  Na moje iznenađenje, mami se pridruži rođena mi žena i također izjavi nešto u tome smislu, kao; meni smetaju mlade i lijepe žene na televiziji.  Tu već postane stvar ozbiljna.

Prvo, nemam ništa protiv lijepih žena koje su u isto vrijeme i sposobne. Evo, mama, nije li moja ovdje nazočna supruga mlada, lijepa, k tome još i novinarka? Meni je ona svakako ljepša od Nikoline jer ne posjeduje nikakve kirurške intervencije, koje joj nisu potrebne, kao što niti Pišekovoj vjerojatno nisu bile potrebne, ali je ona mislila da su joj potrebne, ispucam prvi rafal iz Maksima.

Privlačnost a la Sanja Mikleušević

- Dobro, ima li netko u našem javnom životu tko se tebi dopada i čiji rad cijeniš?, naroguši se gospođa mama.

- Zadržimo se na pitanju HTV-a. Evo recimo; Sanja Mikleušević. To je jedna privlačna žena koja je izvjesno vrijeme jako dobro i uvjerljivo vodila Dnevnik pa su ju onda s istoga maknuli. Vjerojatno zato jer je dobro radila. Doduše, poslije je djelovala malo nespretno u Otvorenom, ali nema veze. Ana Brdarić s RTL-a je vrlo zgodna i djeluje suvislo. Osim toga, mislim da obje imaju prirodna usta i nisu posjećivale estetske kirurge, što u mome primitivnom sustavu vrijednosti čojstva i junaštva, ipak donosi prednost nad botoxom i silkonom. Znate onu staru Dead Kennedysa "Plastic Surgery Disaster"?

Socijalizam je imao Titove sletove na stadionu JNA, Tuđman je imao svoju legendarnu kartonsku raketu na Jarunu, a kapitalizam ima Nikolinu Pišek. Ona je simbol "Društva spektakla"

Ovdje raprava malo utihne jer sam ih uništio frapantnom argumentacijom (mamu) i osobnim komplimentima (ženu). Potom prelazim u ofanzivu, te počinjem obilno pseudointelektualizirati.

- Voditeljica o kojoj ovom prilikom razgovaramo, ovdje je samo simbol iliti paradigma jednog vremena. Socijalizam je imao Titove sletove na stadionu JNA, Tuđman je imao svoju legendarnu kartonsku raketu na Jarunu, a kapitalizam ima Nikolinu Pišek. Ona je simbol "Društva spektakla", o kojem je u svojoj znamenitoj knjizi pisao francuski marksist Guy Debord još 1968. godine. Zbog čega ovdje nemam pravo na svoje mišljenje? Za mene ona nije osobito duhovita, ima loš izgovor, guta samoglasnike, izvaljuje neke štoseve iz svog kvarta koje nitko ne razumije osim pseudoelite tzv. domaće kreativne industrije. Ona je lakoestradna pojava koja ne propituje pitanja iz stvarnog života već je iskorištena za zamagljivanje problema stvarnog života. Osim toga, kladim se da ima istog estetskog kirurga kao Severina i Josipa Pavičić Yo, pa ih već pomalo teško razlikujem. Nemam problema da takve osobe okupiraju trash magazine i šund emisije, ali brate, danas je sve postalo šund. U redu, za posao na televiziji morate imati kakav-takav pristali izgled, ali glavna kvalifikacija za uspjeh na televiziji danas je ipak govorna mana, zaključujem.

- Pa ona i vodi emisije koje se bave bedastoćama, dok su za ostale zaduženi drugi novinari, ispali gospođa mama. 

- U redu, ali kažem vam da će Nikolina Pišek uskoro intervjuirati državnike i voditi Dnevnik, nastavljam s poticanjem profesionalne paranoje.

- Ne možeš reći da ne govori dva jezika: engleski i talijanski, te je, za razliku od tebe, završila fakultet, nabaci mi žena sol na ljutu ranu.

Naravno, evo ubijeđen sam da će ju uskoro poslati da intevjuira Nicholasa Sarkoszya. On govori francuski? Nema veze, prevodit će Carla Bruni. Usput će njih dvije podivaniti o cipelama Manolo Blahnik i najnovijoj maskari koja povećava volumen trepavica 327 puta. U to vrijeme će Sarky kao ozbiljan državnik sveudiljno erotski usoptati kao da ima slinavku i šap. Zapravo, kad razmislim da francuske političare obično intervjuira Silvija Luks, ne bih imao ništa protiv Pišekove, a napose ne bih imao ništa protiv da to na RTL-u učini Renata Sopek.  Glede faksa, novinarke Shpitzzze pale su na stražnjice kad im je Larry King mrtav hladan provalio da nikad nije niti pokušao studirati, što mene opet, ne amnestira od vlastite lijenosti…

Luka Modrić - nuklearni fizičar

U razgovor ulijeće moj stari, novinar u mirovini, nabacujući kako je njemu jako zgodno bilo kada je Arsen Dedić svoje zlatne ribice nazvao Pišek, Tušek i Sopek. Mene uhvate grčevi od zločestog smijeha, ali uspijevam zadržati demokratsku razboritost pa ga smjesta upozorim da je književnica Vedrana Rudan optužila Dedića kako je muški šovinist jer ne podnosi mlade, lijepe, pametne i uspješne Hrvatice, kao što je i mene upozorila gospođa mama da se ponašam kao drevni Crnogorac iz filma "Ljepota poroka".

- OK, recimo da si se poprilično nadrobio raznih argumenata koji su ipak pomalo konfuzni. Nije mi jasno kako nam s pričama o društvu spektakla može soliti pamet okorjeli pacijent nogometnih i drugih sportskih prijenosa te odani čitatelj "Sportskih novosti"?, odluči se supruga uputiti konačni aperkat u moju tanku bradu.

- E tu sam te ček'o! Stalno ti pričam kako je Ratko Rudić vrhunski intelektualac, najbolji vaterpolist svijeta Miho Bošković je profesor klavira, Slaven Bilić diplomirani pravnik, a Luka Modrić je toliko dobar da bi mogao biti svemirski fizičar.

- Dobro, ali kakve veze s time ima Nikolina Pišek?

- Nema ona, ali ima Kristijan Kike Curavić, mudro zaključim raspravu do prve sljedeće prilike.

Kolumna je objavljena u Metro Expressu 4. 1. 2008.