Naravno da je pretilost svjetski problem i nije ga jednostavno objasniti, no eto, ekipa sa Sveučilišta Colorado je izgleda uspjela pronaći glavnog krivca - fruktozu.

Naime, nijhova velika analiza, koju je vodio liječnik Richard Johnson s medicinskog kampusa Anschutz Sveučilišta u Coloradu, sugerira da se odluka o mršavljenju možda neće svesti na izbor između odbacivanja ugljikohidrata ili masti, već na odgovorno smanjenje i jednog i drugog zajedno.

Nažalost, značajne količine ugljikohidrata fruktoze u vašoj prehrani neće to učiniti tako lakim.

"Iako praktički sve hipoteze priznaju važnost smanjenja ultraprocesirane i 'junk' hrane, ostaje nejasno treba li fokus biti na smanjenju unosa šećera, ugljikohidrata s visokim glikemijskim indeksom, masti ili višestruko nezasićenih masti ili jednostavno povećanju unosa proteina", istraživači pišu u svom radu.

"Ovdje pregledavamo različite prehrambene hipoteze za pretilost. Predlažemo da su sve različite hipoteze uglavnom točne i da se, iako se izvana čine nekompatibilnima, sve mogu ujediniti na temelju druge hipoteze poznate kao hipoteza o preživljavanju fruktoze."

Fruktoza je vrsta šećera koja se prirodno nalazi u voću.

Uravnotežene vitaminima i vlaknima u njima, dnevna jabuka, banana i naranča nisu toliki problem. Tijelo također može proizvesti male količine fruktoze iz ugljikohidrata kao što je glukoza i slane hrane, prenosi Science Alert.

Dodan u velikim količinama zaslađivačima poput konzumnog šećera i kukuruznog sirupa s visokim udjelom fruktoze, koncentracija ovog posebnog šećera može se brzo nakupiti u našoj prehrani, često a da nismo svjesni.

Johnson i njegovi kolege proveli su iscrpnu studiju o svim poznatim uzročnicima pretilosti i otkrili da metabolizam fruktoze u tijelu uzrokuje pad spoja zvanog adenozin trifosfat (ATP), koji daje energiju za stanične procese vašeg tijela.

Kada ATP padne na dovoljno nisku razinu, to je signal vašem tijelu da trebate više goriva. Zbog toga ste gladni, pa jedete.

To je ono što istraživači nazivaju hipotezom o preživljavanju fruktoze, a povezuje različite teorije o tome što uzrokuje pretilost, čak i one koje se čine krajnje nespojivima, poput unosa masti nasuprot unosa ugljikohidrata.

"U suštini, ove teorije, koje u središte epidemije pretilosti stavljaju čitav niz metaboličkih i prehrambenih pokretača, dijelovi su slagalice objedinjene posljednjim komadićem: fruktozom", kaže Johnson. "Fruktoza je ono što pokreće naš metabolizam da prijeđe u režim niske potrošnje i izgubi kontrolu nad apetitom, ali masna hrana postaje glavni izvor kalorija koje potiču debljanje."

Ovaj način rada male snage aktivira se čak i ako su pri ruci rezerve goriva. Čak i kada postoji mnogo dostupne energije u obliku pohranjene masti, fruktoza sprječava tijelo da iskoristi bilo koju od tih pohrana.

U nekim kontekstima, to je dobra stvar.

Medvjedi koji se pripremaju za zimski san mogu sačuvati svoje masne rezerve netaknutima žvačući voće. Ali konzumacija slatke hrane i pića kod ljudi, kažu istraživači, put je prema nezdravom pretjerivanju.

"Ovaj mehanizam temeljen na evoluciji koristi se za pomoć životinjama u skladištenju masti kada je hrana još dostupna prije očekivane nestašice hrane", pišu istraživači. "Iako je namijenjen pomoći u preživljavanju u kratkom roku, s kroničnim pretjeranim angažmanom ovaj se put mijenja od korisnog do pokretanja mnogih današnjih modernih bolesti."

Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo kako to točno funkcionira, jer se većina istraživanja o tome kako fruktoza temelji na životinjama. Međutim, otkrića predstavljaju važan korak u rješavanju ove sve veće zdravstvene krize.