Seminarska prostorija Narodnog sveučilišta u Wuppertalu svake se nedjelje pretvara u "Cafe philosophique", u kojem ljudi "filozofiraju" o životu. Za dugačkim stolom, uz kavu i kolače, skupilo se desetero gostiju. Nitko se od njih ne bi nazvao "intelektualcem". "Želim razviti kritičko mišljenje, izoštriti ga", ističe Christel Kalinka , "ali bez straha da ću pritom kazati nešto pogrešno."

69-godišnja bivša namještenica rado raspravlja o temeljnim životnim pitanjima, no nažalost su ovakve teme u krugu njezinih prijatelja rijetkost pa je to razlog zbog kojeg već dvije godine posjećuje "Cafe philosophique". Tema debate ove nedjelje glasi: "Što je moral?". Odgovori brzo stižu, no unatoč tome moderator rasprave Emilio Gonzalez Roncero od svojih sudionika traži još asocijacija. Sudionici debate, većinom žene između trideset i sedamdeset godina, raspravljaju dva sata o moći, moralu i vrijednosnim konfliktima.

Smisao postojanja

"Kroz razgovore sudionike debate nastojim poticati da sagledaju svijet iz različitih perspektiva", objašnjava filozof, koji u više gradova njemačke pokrajine Sjevernog Porajnja i Vestfalije već četrnaest godina vodi tzv. "Cafe philosophique". Bio je pomalo skeptičan kad je iz Francuske početkom devedesetih stigla ideja o organiziranju ovakvih kružoka, priznaje filozof. "Motivacija za organiziranje ovakvih javnih rasprava izvan sveučilišta ili kruga intelektualaca bila je jaka." Naposljetku si gotovo svi postave ova pitanja: Tko sam ja? Kamo idem? Koji je smisao čovjeka?

"Ljudi iz straha rijetko iznose svoje mišljenje, radije navode autoritete", zaključuje 52- godišnji filozof. Posebno je važno u kriznim vremenima kritički preispitati svoje svatove i način na koji poimamo svijet. "Jedino se tako izbjegavaju predrasude i ne isključuju ljudi." Tolerancija je Gonzalezu posebno važna: kao dijete španjolskih migranata u Njemačkoj se često susreo s predrasudama. Studij filozofije nije bilo nešto što se podrazumijevalo za djecu migranata, priča Gonzalez, koji je tek kasnije maturirao i s dvadeset i sedam  započeo studij.

Kriva očekivanja od filozofije

Danas je filozofija njegova "strast". Za razliku od njegovih kolega, koji rade u tzv. "filozofskim ordinacijama" te za određeni honorar nude i savjetovanja, Gonzalez svjesno ne želi od filozofije praviti svoje zanimanje.

Ordinacije za filozofsko savjetovanje u međuvremenu je moguće naći u svim većim njemačkim gradovima. Posjećuju ih većinom ljudi, koji u privatnom ili poslovnom planu iznova počinju, zaključuje filozof Michael Niehaus, koji u Dortmundu vodi jednu takvu ordinaciju. "Prije donošenja velikih odluka vrlo je korisno preispitati vlastite vrijednosti i stavove", naglašava Niehaus. Određeni odmak ili "pogled iz druge perspektive" mogu olakšati donošenje odluke. To je razlog zbog kojeg Niehaus filozofiju naziva "praktičnom znanošću". Bohumski filozof Gregor Nottebom skeptičan je. "Mnogi dolaze na filozofska savjetovanje s potpuno krivim očekivanjima", kaže Nottebom, koji već dvanaest godina vodi vlastitu praksu, "pa su onda razočarani".

Filozofija nije psihologija

Posao filozofa nije savjetovanje. On se vodi razumom, a ne osjećajem. Kad je riječ o savjetovanju u većini slučajeva se radi o ljubavnim problemima, iz iskustva kaže Nottebom. "Kao filozof mogu svojem klijentu pomoći jedino u tome da spozna vlastite vrijednosti i osobna moralna očekivanja." Kome trebaju konkretni odgovori oko toga da li da se rastane od partnera treba tražiti savjet kod terapeuta, kaže on.

S tim se slažu i sudionici "Cafe philosophique" u Wuppertalu. "U filozofiji se sve vrti oko načela", kaže tehničar Peter Clarus. "Za to je potrebno stvoriti distancu prema sebi." Kipar Norbert Kranz to formulira malo drugačije: "Filozofija je put kojim stvaram distancu prema samom sebi."