Kad je 2008. izašao Taken s Liamom Neesonom, dogodile su se tri značajne stvari koje su promijenile daljnji tijek filmske povijesti. Kao prvo, unatoč jednostavnoj B-priči o bivšem CIA-ovu agentu koji traga za otetom kćerkom, inače tipičnoj za Seagalove naslove, 

Taken je postao veliki kinohit, što je rezultiralo još dvama nastavcima. Doduše, Taken 2 ispao je sranje iako je zaradio još više nego prvi film, a kakav će biti Tak3n tek ćemo vidjeti u siječnju 2015. Druga značajna stvar koja se dogodila jest to što je nakon Takena Neeson u svojim kasnim 50-ima postao novi akcijski junak pa ga tako od 2008. imamo prilike gotovo svake godine gledati u barem jednom akcijskom naslovu (The A-Team, Unknown, The Grey, Non-Stop, A Walk Among the Tombstones itd.). Sada kada je već zakoračio u 60-e, pitanje je koliko će njegovi zglobovi još trpjeti mnogobrojne akcijske scene, no nadam se da će se zadržati još neko vrijeme u akcijskom žanru jer mi ga je osobno uvijek gušt gledati kako razbija negativce.

Treća, posljednja, ali naravno ne i manje važna stvar koja se dogodila nakon Takena jest oživljavanje starih akcijskih junaka koji su se u svojim poznim godinama latili oružja i pokazali mladim snagama kako se to nekoć radilo, tj. kako se to još uvijek radi.

Cijelu recenziju pročitajte na FAK portalu