Ima li svrhe u ovim hektičnim vremenima globalnoga sela pisati o poeziji, o pjesnicima koji su nekada ili još davnije živjeli i ostavili dubok trag svojim riječima u našim sjećanjima, imali potrebe govoriti o poeziji umjesto isticanja cijena nafte ili žita ili brodske rakete ili običnog učinkovitog streljiva?

Ima svrhe.

Ima i potrebe.

Današnji čovjek zaslužuje i ima pravo čitati i uživati u poeziji poznatih i nepoznatih stvaratelja jer umjetnost je neprijeporni odraz civilizacije, njezinih dosega.

Posebice za ovu prigodu ističem nakladnika iz Koprivnice, Šareni dućan, koji sustavno objavljuje vrhunska djela.

Najprije Dylan Thomas i Portret umjetnika kao mladog psa u prijevodu s engleskog Nikice Petraka, u broširanoj opremi za svakodnevno druženje s pjesnikom. Riječ je fikcionalnoj autobiografiji čuvenog velškog pjesnika, u deset zasebnih ali međusobno povezanih cjelina, za koga sam prvi puta čuo u ranim šezdesetim, kada je Robert Zimerman nadjenuo sebi umjetničko ime Bob Dylan, po Dylanu Thomasu.

Poslije sam grčevito tražio više desetaka godina dvojezično izdanje poezije ovoga pjesnika u prijevodu Nikice Petraka u nakladi Mladosti. Ta knjižica besmrtnih stihova izvana je sličila ondašnjem uputstvu za rukovanje frižiderom. I napokon je našao.

Dylan Thomas se smatra jednim od najizvornijih pjesnika suvremenog engleskog jezika, javno je recitirao po uzoru na narodne keltske pjevače.

Valje istaknuti kako se u filmovima zna začuti njegova poezija posebno pjesma, Ne idi tiho u tu dobru noć, posvećena ocu.