Svaki put kada se nađem ispred velikog formata ulja na platnu, suvremenog hrvatskog likovnog umjetnika Zorana Šimunovića, autora europskog ugleda, kreatora osebujnog i specifičnog opusa, zastanem, pokušavajući obuhvatiti pogledom ogromnu površinu njegovih razigranih slika s mnoštvom simbola koji neprekidno izranjaju iz trave, no to je nemoguće.

Šimunovićeve slike žive svoje jedinstvene živote u čudesnim vrtovima sjećanja na djetinjstvo, na odrastanje, na događaje i izgovorene riječi, na geste i glasove koji su ostali u prošlosti, no još uvijek su živi, zapravo su besmrtni, vječni.

Sjećanja su oživjela, igra se ponovno pokrenula, proživljeni sretni trenutci, događaju se opet, svijet davnina postao je stvarnost.

Impresivne kompozicije, finog i odmjerenog ali vrlo sugestivnog kolora s mnoštvom simbola susrećemo na svim slikama.

Zapravo, svaka kompozicija Zorana Šimunovića sliči kompliciranoj sceni s mnogo aktera od kojih svaki ima svoju posebnu ulogu, iznimnu važnost i svi su oni nedjeljiva cjelina sjećanja.

Brojni ciklusi Zorana Šimunovića logično se nadovezuju jedan na drugoga, tvoreći respektabilan krug sačuvanih sjećanja, misli.

Zoran Šimunović zauzima vrlo istaknuto mjesto u aktualnoj likovnoj produkciji, svaki njegov novi ciklus predstavlja svojevrsno iznenađenje, svaka njegova nova slika je beskrajni užitak.