Pandemija je izazvala mahnito ubijanje šišmiša u zemljama poput Indije, Perua, Kube i Ruande, ali u Prirodoslovnom muzeju u Bourgesu štite te neshvaćene krilate sisavce.

Šišmiši su nužni za oprašivanje i uništavanje štetočina na usjevima, ali ih se u popularnoj kulturi najčešće prikazuje kao parazite i krvopije.

- Ljudi se boje bolesti, kaže direktor muzeja Laurent Arthur, koji je proveo godine proučavajući i spašavajući šišmiše.

- Ali virus se ne prenosi na taj način, dodaje.

Znanstvenici vjeruju da novi koronavirus, koji je dosad usmrtio više od 800.000 ljudi u svijetu, izvorno potječe iz šišmiša, no do ljudi je dospio preko posrednika, vjerojatno pangolina s kineskih 'mokrih' tržnica.

Vjeruje se i da su šišmiši bili izvor nedavne epidemije ebole u Africi.

Arthur i njegov tim identificirali su 1500 kolonija šišmiša na širem području Bourgesa i pažljivo prate njihovo kretanje i brinu za njihovu dobrobit.

Šišmiši vjerojatno imaju jedinstven imunološki sustav koji ih čini otpornim na patogene i zato od njih ne obolijevaju, ali ih šire, kaže epidemiolog Francois Moutou, koji surađuje s muzejom.

- Kao jedini leteći sisavci, šišmiši konzumiraju puno kisika kako bi 'nahranili' svoje srčane mišiće, rekao je.

Visoka razina kisika može oštetiti DNK pa su šišmiši razvili 'oruđe' za popravak gena zahvaljući kojem imaju i jači imunološki sustav.

Meka, Lourdes i panteon za šišmiše

Po UN-ovom Programu za okoliš (UNEP), 60 posto ljudskih zaraznih bolesti potječe od životinja, uključujući šišmiše, no za to ne treba kriviti njih nego ljude koji zadiru u njihova prirodna staništa.

U muzeju u Bourgesu rade na tomu da smanje utjecaj ljudi na šišmiše, primjerice, kreiranjem nove zamke za insekte koje će poštedjeti šišmiše koji se njima hrane.

Također sele cijele kolonije šišmiša u vinograde u području srednje Loire.

- Šišmiši progone sve nametnike koji uništavaju vinograde, pojasnio je Arthur.

Jedna od glavnih zadaća stručnjaka u Bourgesu je othranjivanje malenih šišmiša koje tijekom selidbe čitavih kolonija roditelji zaborave.

Nakon 30 godina posvećenosti njezi i brizi o šišmišima, Prirodoslovni muzej u Bourgesu postao je globalno znanstveno središte za te životinje. Svake dvije godine ondje dolazi petstotinjak stručnjaka iz svijeta koji raspravljaju o svemu što se odnosi na šišmiše.

- Mi smo Meka, Lourdes ili panteon za šišmiše, kaže Arthur, dodajući da on i kolege nastoje proširiti poruku da šišmiši nisu neprijatelji.

- Ljudima treba objasniti da nema rizika. Mi ovdje ne kuhamo gulaš od šišmiša, rekao je Moutou.

Istina je da stanovnici nekih dijelova Afrike i Azije jedu šišmiše, no nema dokaza da je to razlog širenja bolesti s njih na ljude.