Razina natjecateljskog duha diže se kako prolaze festivalski dani, a s najvećim očekivanjima od prikazivanja Almodovarovog Los abrazos rotos i Tarantinova Inglorious Bastards u utorak.

Što se tiče dosadašnjeg programa, francuski Up till now za sada drži prvo mjesto po broju glasova. A Prophet režisera Jacquesa Audiarda uranja nas u svijet malog beskućnika u zatvoru. Malik, dječak podrijetlom iz sjeverne Afrike, pod zaštitom Korzikanaca radi poslove s muslimanima i ubrzo stječe neovisnost. Pametan potez?

Film portretira glavni lik kao prilično naivnog gangstera, koga nedostatak korijena čini spretnim trgovcem i suradnikom svima koje sretne. Dobro napisano, dobro odglumljeno i snimljeno, ipak s nedostatkom frivolnosti i orignalnosti potrebne da bi francuski film dobio Zlatnu palmu.

Moj osobni favorit je Kinatay redatelja Brillante Mendoze. Noćna mora u priči inspiriranoj stvarnim događajem fokusira se na studenta kriminologije u Manili, koji netom poslije vjenčanja s trudnom zaručnicom ujutro biva otet uvečer istog dana. Mendoza je noćne scene snimao stvarno po noći, stvarajući neku vrst horora kroz oči glavnog lika.

To je intenzivno djelo čiji jedinstveni stil je živcirao neke u publici, uključujući i moju prijateljicu s kojom sam se na kraju i posvađao. Njoj je film bio grozan, sviđao joj se A Prophet i nije željela prihvatiti moju argumentaciju. Nisam zapravo siguran da li još uvijek razgovaramo ... no, to je ipak Cannes.