« Znanost
objavljeno prije 2 godine i 1 mjesec
COOL ILI...?

Asteroid jeftino dam, samo da prodam!

Denis Hope već tridesetak godina tvrdi da posjeduje, s izuzetkom Zemlje, čitav Sunčev sustav. Prodaje zemljišta na Mjesecu, Marsu ili čak čitave asteroide. Zapravo, posjed svemirskog tijela je složeno pitanje

Dennis M. Hope prodat će vam cijeli svemir ako treba...
Dennis M. Hope prodat će vam cijeli svemir ako treba... (Arhiva)
Više o

Dennis M. Hope

,

Mjesec

,

svemir

,

asteroidi

Makar vas titula može odvesti u krivom smjeru, veleposlanik Mjeseca je osoba bistrog uma i brz na riječima. A kad smo ga telefonom nazvali u Nevadu i pitali Dennisa M. Hopea  misli li on stvarno da posjeduje čitav svemir, odgovor je bio kratak: „Da."

Njegova priča počinje u studenom 1980. Upravo se razveo i razvod je bio težak, bio je nezaposlen već godinu dana i jedva da je još imao centa u džepu. Trebao mu je neki plan. I to brzo.

Želio je posljednjim novcem kupiti nekretninu, iznajmiti dio i onda otići u Los Angeles kako bi tamo (a što drugo) postao glumac. Ali dok se vozio ulicom u Concordu u Kaliforniji jednog dana je kroz prozor vidio mjesec i pomislio: „Tamo ima još mnogo zemljišta!"

To naravno nije sporno: po podacima svemirske agencije NASA, tamo ima još puna 37.936.694 četvorna kilometra bez vlasnika. Ostala je još poneka zastavica ili krupni otpad od misija na pratioca našeg planete, ali ništa što se ne može ukloniti lopatom uz malo truda. To je doduše tek 0,074 od veličine Zemlje, ali za početak - nije loše.

Nacionalnim vladama je zabranjen posjed

Malo je pogledao kako to stoji sa vlasništvom i našao je Povelju o svemiru Ujedinjenih naroda iz 1967. koja u svojem drugom članku proglašava kako Mjesec i druga svemirska tijela „ne mogu biti posjed nacionalnih vlada, niti one mogu tamo proglasiti svoj suverenitet, okupacijom ili bilo kojim drugim načinom". A ako države to ne mogu, zašto vlasnik ne bi bio on, Denis M. Hope?

„Napisao sam deklaraciju o posjedu nad Mjesecom, ostalih osam planeta i njihovih pratioca, zato jer se tada Pluton još smatrao planetom. Objasnio sam im moju namjeru da parceliziram ta tijela i da prodajem zemljišta svakome tko želi kupiti. Sve sam to poslao Ujedinjenim narodima i poručio sam im da mi jave ako imaju nekih pravnih problema sa tim. I nikad nisam od njih čuo niti riječi."

Tako je posao krenuo. Što je ljepše nego pogledati na Mjesec i tamo naći svoj krater? Što je romantičnije nego djevojci ili supruzi za Valentinovo pokloniti „grunt" na Veneri s nesmetanim pogledom na Zemlju (već od samo 24.99 dolara)? Posjed je kasnije proširio i na sve asteroide, a samo u asteroidnom pojasu iza Marsa ima 750.000 asteroida većih od jednog kilometra u promjeru, oni manji se još uvijek prebrojavaju. „Tri za dva" i razni popusti su mogući. Robe još ima.

Galaktička vlada

Ali onda je postalo ozbiljno: u devedesetima je počelo i ispitivanje asteroida koji jure po Sunčevom sustavu i poznato je da ima i takvih koji su praktično sastavljeni od čistih vrijednih sirovina, nikla, željeza, kobalta... Možda je tamo negdje i jedan od čistog zlata?

I to je postao problem za Hopea kojeg je hitno trebalo riješiti: „Samo 2001. sam dobio 163.000 elektronička pisma od raznih mušterija diljem svijeta u kojima su me pitali, kako zaboga namjeravam zaštiti posjed kojeg prodaje moje veleposlanstvo Mjeseca."

To je bilo teško pitanje: UN zabranjuje bilo kojoj zemaljskoj naciji posjed nekog svemirskog tijela. „Nakon ozbiljnog razmišljanja, jedini odgovor do kojeg smo mogli doći je da moramo stvoriti demokratsku vladu republike u svemiru. Tako smo onda i osnovali Galaktičku vladu." Naravno, teške i odgovorne zadaće predsjednika Galaksije se skromno prihvatio doktor Dennis M. Hope s trenutnim boravištem na planeti Zemlji.

Zapravo se već kuju planovi ne samo o trajnoj bazi na Mjesecu ili Marsu, nego i za eksploataciju rudnih bogatstava svemirskih tijela. „Ako neka kompanija želi otići na naš posjed, nemamo problema s tim. Ali Galaktička vlada, baš kao i svaka druga vlada, bi bila prilično ljuta ako bilo tko ode tamo i počne kopati rudu bez da dobije dozvolu i postigne sporazum sa nama", kaže nam Hope. I naravno, ono najvažnije: da „pravi vlasnik" onda dobije dio novca od eksploatacije.

Dvije svemirske velesile

„Osnovna ideja jest da se sirovine u svemiru koriste za gradnju svemirske infrastrukture", objašnjava dr. Amara Graps, znanstvenik Instituta za planetarne znanosti u Rigi koji je ujedno i predsjednik neprofitne udruge nazvane Stanovnici Baltika u svemiru. Zato su izuzetno zanimljiva i svemirska tijela na kojima je voda, ugljik, spojevi kisika ili dušika. „Zapravo su mnogo zanimljiviji tamni asteroidi koji se sastoje od ugljika." To su na primjer asteroidi Ryugu, Bennu, Nuwa, Hygiea, Davida, a to je i najveći objekt u Asteroidnom pojasu, Ceres.

Hope takve dragocjenosti prodaje skupo, cijena lako prijeđe i granicu od četvrt milijuna dolara. Ali zbog dragocjenosti koje nose im je procijenjena vrijednost nekoliko milijardi. Zarada je dakle zajamčena! Treba samo napraviti raketu, otići tamo, početi koristiti te resurse i već novac počinje teći slapovima.

To više nije tek znanstvena fantastika, tako da su zapravo već dvije zemlje i donijele zakon koje omogućuje eksploataciju svemirskih tijela. Prve su naravno Sjedinjene Američke Države koje Uredbom o komercijalnoj utakmici u svemiru (Commercial Space Launch Competitveness Act) iz 2015. omogućuje građanima SAD da eksploatiraju, posjeduju i prodaju resurse svemirskih tijela. Godinu dana kasnije je veoma sličan zakon donijela jedna zemlja koja možda još nije postala toliko poznata u svemirskom istraživanju: Luksemburg.

„To dolazi", kaže nam J. L. Galache iz Arten Engeneering koji se bavi ispitivanjem mogućnosti za takvo korištenje bogatstva svemira. „Trenutno je stanje takvo da vlada načelo tko prvi dođe, njemu to i pripada. To je načelo slično kako uopće funkcionira eksploatacija rude ili fosilnog bogatstva."

Pravila su - jasna

A kada je o pravilima igre, Galache kaže kako „sada malo prčkamo, ali sad imamo priliku i znamo da će se to dogoditi. Rudna bogatstva svemira će se eksploatirati i neki asteroidi će biti vredniji od drugih. Biti će više kompanija, tako da trebamo već unaprijed postaviti pravne i političke okvire, jer znamo koje su greške počinjene u prošlosti (dok se ruda tražila na Zemlji op. pr.)."

Kako to postići? Tu je i Galache iskren: „Nisam siguran da znam i kako da se pošteno dogovori kopanje rude na nekom planetu. Recimo ne kao pojedinac i privatna kompanija, ali definitivno bih želio da to bude pošteno i da zbog toga ne izbijaju sukobi."

Za predsjednika Galaksije naravno da nikakvih dvojbi i sukoba nema. Sve je jasno, on i njegovi sljedbenici su vlasnici svemira i otvoreni su za svaku suradnju. I Hope ima velikih planova: na primjer gradnja goleme piramide na Mjesecu visoke dva i pol kilometara, a u ladici ima rješenje i za antigravitacijski raketni motor sa kojim će se moći postići 0,99 brzine svjetlosti. Na motoru još treba malčice poraditi: do te brzine mu treba nekoliko milijardi godina, a nitko se još nije dosjetio niti kako onda zakočiti.

Za početak zato Galaktička vlada izdaje i putovnice veleposlanstva Mjeseca (14.99 $) Još nema nadzora na graničnom prijelazu, ali niti ne vlada baš neka osobita gužva na putu u svemir.

Piše: Zulfikar Abbany/DW
27.10.2017. 10:01:00
Novi komentar
nužno
nužno