Na tribini Društva hrvatskih književnika danas su o problemima scenarista, televizijskih i filmskih scenarija govorili akademik Ivan Aralica i književnik Pavo Marinković.

"Radio sam četiri scenarija za film i veliki scenarij za tv-dramu", rekao je Aralica, ustvrdivši kako je scenarist plaćen onoliko koliko ga producent može platiti.

Napomenuo je kako je za neke scenarije dobio dovoljno novca da je mogao kupiti stan, a za neke druge nije dobio ništa.

Na pitanje da usporedi razliku između nekadašnjeg i sadašnjeg rada na filmu, Aralica je rekao kako su boračke organizacije, zbog Papićeva filma "Život sa stricem", digle takvu buku da su morali "spašavati živu glavu".

"Kad dobijem ponudu za scenarij pitam producenta je li prikupio novac za snimanje filma. Bez novca rad na scenariju je uzaludan posao" Ivan Aralica, akademikPodsjetio je kako film nisu mogli snimati u Kninu i Imotskom te dodao da su glumci stanovali u Hrvatskoj, a išli na snimanje u Sloveniju.

Aralica smatra kako se problem šunda na televiziji može riješiti izradom dobrih scenarija iz goleme riznice hrvatske književnosti.

Upitao je po kojim to kriterijima HTV reprizira svoje serije. Podsjetio je kako je nekoliko puta reprizirana serija "Konjanik", a jedna od najgledanijih serija - "Četverored", ne može se više prikazati hrvatskoj javnosti.

"Cijenu scenarija određuje producentska kuća", rekao je Marinković ocjenivši kako se radi o trgovačkim društvima koja se bave komercijalnim, a ne umjetničkim pitanjima filma.

Napomenuo je kako češka publika domaći film financira s oko 65 posto sredstava te ocijenio kako na domaćem terenu 16 čeških filmova potuče cijeli Holliwood.

Na upit da usporedi položaj glumca i scenarista u Hrvatskoj, Marinković je rekao kako su se glumci vrlo uspješno izborili za svoja prava. Smatra da se problem hrvatskoga filma nalazi u publici koja filmove gleda na televiziji, a ne odlazi u kina. (hina/metro-portal)