Prethodni toplinski rekordi oboreni su 2021., 2020. i 2019., a pet najviših temperatura evidentirano je u zadnjih šest godina.

Svjetski oceani od 1970. apsorbiraju čak 90 posto viška topline iz atmosfere, a s obzirom na to da se zrak ubrzano zagrijava zbog emisija stakleničkih plinova, oceani s vremenom upijaju sve više topline.

Novi rekord objavljen je u srijedu, samo nekoliko dana nakon što su znanstvenici iz europske službe za klimatske promjene Copernicus objavili da je 2022. bila peta dosad najtoplija godina na našem planetu. Među prvih pet su 2016., 2020., 2019. i 2017., navodi agencija.

Sve je to dio dugoročnog obrasca zagrijavanja planeta, oceana i atmosfere.

Istraživanjem o zagrijavanju oceana, koje je vodio znanstvenik Lijing Cheng s Kineske akademije znanosti, uočeno je da je svako desetljeće od 1958. - kada su znanstvenici prvi put započeli s pouzdanim mjerenjem temperature oceana - bilo toplije od prethodnog.

A zagrijavanje se s vremenom ubrzavalo. Od kasnih osamdesetih se stopa kojom ocean skladišti toplinu povećala za tri do četiri puta.

Znanstvenici kažu da se određena područja zagrijavaju brže od ostalih.

Četiri glavna oceanska bazena dosegnula su vlastite regionalne toplinske rekorde u 2022., a među njima su Sjeverni Pacifik, Sjeverni Atlantik, Sredozemno more i Antarktički ocean.

No to nije sve. U izvješću stoji da su oceani sve više stratificirani, imaju slojevitu strukturu, što znači da se tople i hladne vodene mase ne miješaju tako lako i umjesto toga 'zapinju' jedna o drugu, poput slojeva kolača.

Stratifikacija može otežati prijenos topline, kisika i vitalnih hranjivih tvari kroz vodeni stupac, a to može oštetiti morske ekosustave i zadržati toplinu blizu površine vode, zbog čega se potom nastavlja daljnje zagrijavanje atmosfere.

Sve više temperature oceana imaju i druge ozbiljne implikacije za ostatak planeta.

Voda se zagrijavanjem širi, a to znači da oceani zauzimaju sve više prostora jer zadržavaju više topline, što pridonosi porastu razine mora.

Zagrijani oceani utječu na promjene vremenskih obrazaca u svijetu i uvelike utječu na svjetske hidrološke cikluse, pridonose intenzivnijim sušama u nekim područjima, odnosno ekstremnijim oborinama u drugima.

Hidrološki ciklus je stalan proces kruženja, obnavljanja i prividnog gubljenja vode na našem planetu. Zemlja se smatra zatvorenim hidrološkim sustavom.

Topliji oceani predstavljaju svojevrsno 'gorivo' za tropske ciklone, povećavajući intenzitet uragana.

Sve u svemu, budućnost izgleda sve tmurnije...