Prvi put u Hrvatskoj prikazat će se autorska ostvarenja Christopha Marthalera i Heinera Goebbelsa, njemačkih redatelja koji su svojim predstavama odredili trendove europskog teatra. Belgijski redatelj i vizualni umjetnik Jan Lauwers inovator je postdramskih tendencija, a Lev Dodin je autentični nastavljač ruske dramske tradicije. Spiro Scimone, dramatičar, glumac i redatelj, originalni je glas novoga talijanskog teatra.

Festival svjetskoga kazališta otvara Dodinova inscenacija Grossmanova romana Život i sudbina, jednostavne obiteljske priče koja nam podastire široku panoramu događaja i problema 20. stoljeća. I danas se još u svakodnevnom životu susrećemo s modernim licima fašizma, komunizma, nacionalizma, totalitarizma, ekstremizma, okrutnosti i neslobode. Unatoč svemu ljudi nastavljaju živjeti, voljeti se i nadati se. Predstavu izvodi Dramsko kazalište Maly iz Sankt Peterburga.

Isabellina soba u režiji Jana Lauwersa i izvedbi Needcompany iz Bruxellesa važan je događaj svjetskoga kazališta u posljednjem desetljeću. Ako je Život i sudbina povijesna freska na kojoj su oslikane nesreće zatočenika gulaga, Isabellina soba je ispovjedna ženska priča o životu. Svi koji su Isabelli nekoć bili važni pripovijedaju njezinu prošlost zajedno s njom. Mnogi od njih su mrtvi: njezini roditelji, prijatelji, njezini ljubavnici. Oni ne samo da zajedno glume Isabellinu priču, već je i pjevaju. Dugo već u kazalištu nije bilo predstave koja djeluje tako otvoreno, privlačno, opijajuće.

Goebbelsova predstava Stifterove stvari, u produkciji Théâtrea Vidy iz Lausanne, djelo je nadahnuto procesom pisanja Adalberta Stiftera. Taj performans/instalacija Stifterovu tekstu pristupa kao sukobu s nepoznatim, sukobu sa silama kojima čovjek ne upravlja; za nj je tekst poziv na usvajanje mjerila i sudova različitih od vlastitih, ali i prilika za pomirenje s nerazumljivim kulturnim referencama, posebice u području ekoloških katastrofa koje je Stifter svojim poznatim oštrim okom odavno predvidio. Predstava bez glumaca poziva nas na otkrivanje jedne zaboravljene osjećajnosti, u svijet mehaničkih glazbala i čarobnih pejzaža koji nastaju na sceni.

Spiro Scimone u Kuverti gradi nestvaran svijet koji teži paradoksu. Slučajnog prolaznika tereti se za ubojstvo koje nije počinio, pretučen je i izmlaćen pendrekom, iz njega je mučenjem iznuđeno priznanje, naposljetku je i umoren, a njegovo tijelo obješeno na kuku, da bi ga uskoro proždrli stravični predstavnici vlasti uz viski i grupno fotografiranje. Dekadentno lice moći koja, na žalost, nadilazi maštu i postaje karikaturom diktature duboko ukorijenjene u prikazima pojedinih nadmenih svjetskih vođa, skrivenih iza ljigavih osmijeha koji bi nas lako mogli podsjetiti na mnoga dobro nam poznata lica. Predstavu Kuverta režirao je Francesco Sframeli, a izvodi je Compagnia Scimone Sframeli  iz Messine.

Christoph Marthaler već je dva desetljeća jedan od najvažnijih svjetskih redatelja. Njegove predstave kroz visoku literaturu ili pučke predloške slikaju svijet kakav smo poznavali prije pada Berlinskoga zida. U predstavi Voćna mušica, koju izvodi Volksbühne am Rosa Luxemburg-Platz iz Berlina,  Marthaler se pita je li moguće prikazati strast sadržanu u operi i tako iznjedriti zaključke o zasad nepoznatim genetskim informacijama koje bi nam mogle pomoći da razumijemo sadašnjost. Zašto genetski materijal svih kralješnjaka - kako ljudi tako i vrsta koje su iz njih nastale - znanstvenici proučavaju promatrajući voćne mušice? Marthalerov svijet je duboko zamišljen, ali i vedar, komičan, prepun životnog paradoksa. Bez njegova doprinosa nemoguće je zamisliti suvremeni teatar.

Predstave iz Rusije, Belgije, Njemačke, Švicarske i Italije će biti izvedene u Zagrebačkome kazalištu mladih, Hrvatskome narodnom kazalištu, Zagrebačkome kazalištu lutaka i na Velesajmu.