Puno je mjesta na svijetu od ogromne povijesne, kulturne ili društvene važnosti, a mnoge od njih pretvorena su u sjajne turističke destinacije. Piramide u Egiptu, Grand Canyon, Taj Mahal, Kineski zid, Eiffelov toranj, rimski Koloseum i još mnoga druga zdanja svakako su mjesta koja bi, ukoliko ste u mogućnosti, trebali posjetiti. S druge strane, postoje i mnoga druga mjesta koja nisu toliko turistički razvikana, a otkrivaju cijelu jednu mračniju stranu ljudske povijesti. Većina njih ne privlači milijune loše odjevenih turista svake godine, ali su jednako važna za razumijevanje naše povijesti, sadašnjosti i budućnosti, kako nas samih, tako i ljudskog roda u cjelini.  Ovo su njihove priče.

Smog iznad Los Angelesa

Nekoć prijestolnica tzv. Sun Belta, sunčanog pojasa u kojega su svakodnevno bježali ljudi sa zagađene istočne obale, danas je pravi podsjetnik kakve posljedice ostavlja nesmiljena industrijalizacija pogonjena ljudima koji misle kako su propisi o zagađenju i upravljanju otpadom tek iritantne prepreke do većeg profita. Ne dajte se zavarati televizijskim prikazima osunčanih bulevara i pješčanih plaža, Los Angeles je najzagađeniji grad u SAD-u, kako ispušnim automobilskim plinovima, tako i onima iz industrijskih postrojenja.

Ostaci Pompeja

Ovaj drevni rimski gradić stoljećima je u jezivoj tišini ležao zatrpan pod tisućama tona vulkanskog pepela. Untoč tomu što su povjesničari srednjeg vijeka znali gdje se nekoć nalazio grad, prva su iskapanja počela tek u 18. stoljeću, a intenzivirana su početkom 20. stoljeća. Pompeji i susjedni Herkulanum nisu samo još jedna u nizu drevnih iskopina, koja nam malo ili ništa govore o nekim prošlim vremenima. Naime, arheolozi su ostali šokirani kada su ispod pepela pronašli savršeno očuvane karbonizirane ostatke ljudi, na kojima se jasno vidjelo što su radili u zadnjim trenucima svojih života, od ljudi koji su spas od pepela pokušali naći ispod stolova, do majki koje su zagrlile svoju djecu kako bi ih pokušale spasiti. Nedavna su istraživanja otkrila da su visoka temperatura i tlak „zaslužni" za ove jezive prizore.

Zatvor u zaljevu Guantanamo

Kako spojiti potrebu za potpuno neljudskim mučenjima osumnjičenih za terorizam s zakonima koji na teritoriju vaše zemlje strogo zabranjuju tako nešto? Jednostavno, osnujte zatvor na teritoriju druge države, daleko od očiju novinara, javnosti, pravnog sistema i samog Svevišenjeg. Kazne i ispitivanja koja krše više desetaka zakonskih članaka i nekoliko ustavnih, od waterboardinga (simuliranog utapanja) do glasnog puštanja užasne glazbe (žao nam je, fanovi Metallice) svakodnevica su zatvorenicima u ovom vojnom kampu. Gdje su sad ona tvoja „nada", jednakost i sve ostale isprazne besmislice koje si obećavao, Barrack?

Černobil

Černobilska je katastrofa stravična i jeziva pouka za cijelo čovječanstvo, kojemu je na brutalan način priroda pokazala kako završavaju oni koji se odluče s njome kockati. 1986. godine eksplodirao je reaktor 4 u nuklearnoj elektrani tri kilometra izvan grada Pripjata, što je izazvalo curenje velike količine radioaktivnog materijala u zrak i vodu oko elektrane. Sovjetske su vlasti dva dana šutile o katastrofi koja se dogodila, a nakon što je i otkrivena, pokušavali su umanjiti njene razmjere. Rezultat? Stotine tisuća oboljelih od bolesti uzrokovanih radijacijom, velikom većinom djeca. Oblak radijacije došao je čak i do SAD-a, a u Europi su, osim susjedne Gruzije, najgore stradale nordijske zemlje, posebice Švedska, u kojoj je i otkrivena radijacija. Stručnjaci tvrde da je ova katastrofa zadala smrtni udarac sovjetskoj ekonomiji, što je ubrzo dovelo i do raspada SSSR-a.

Auschwitz

Ukoliko se ikada nađete u južnoj Poljskoj (svega sat vremena leta iz Splita do Krakowa) ovo je mjesto koje svakako morate posjetiti. Niti jedan film, bio on igrani ili dokumentarni, ne može vam toliko dobro prikazati sav užas koji je u stanju proizvesti ljudska mržnja, kao što to može obilazak ovog stravičnog spomenika najgoroj civilizacijskoj sramoti u povijesti naše vrste. U Auschwitzu je svoj život izgubilo oko 1,2 milijuna ljudi, od čega više od milijun Židova. Iako su Nacisti zadnjih dana rada kampa pokušali uništiti što je više moguće dokaza svojih zlodjela, to im srećom nije uspjelo. Poljska je vlada odlučila da se ulaz u kamp ne naplaćuje, a muzejske su vlasti tek minimalno uredile cijeli prostor i bez imalo patetike, kako bi doživljaj posjetiteljima ostao što vjerniji.