Zoran Ferić, poznati je i cijenjeni hrvatski književnik, odavno s uspjehom objavljuje, što nije nevažno. Nedavno je objavljena njegova nova knjiga, roman Putujuće kazalište.

Prije dosta godina, čitao sam gotovo svaku knjigu trojca, Goran Tribuson, Miljenko Jergović i Zoran Ferić. Doista sam se veselio svakoj njihovoj novoj knjizi i uživao u čitanju.

Naravno, uvijek se pojavljuju novi izazovi i rekli bi, superiorni načini privlačenja, no ostao sam vjeran Robertu Gravesu,Dylanu Thomasu, unatoč razornoj moći računala.

Ferić piše vješto i lako i imate neprijeporan dojam dok čitate ovaj roman, kako sam autor izgovara napisane rečenice, dok vi u šutnji plovite piščevim mislima.

Pred nama je saga o njegovoj obitelji kroz dvadeseto stoljeće( ponekad mi se čini kako još uvijek nismo danas, u stvarnosti izašli iz prošlog stoljeća i čiji nam se repovi neprestano moraju oko naših nogu koje bi rado krenule dalje, u budućnost) i velikim i malim ratovima,tragedijama i emocijama, nesrećama i kobima,izmišljenim i stvarnim suprotnostima,prepletanju ljudskih sudbina širom Hrvatske,Europe ali i dalje.

Samo jedna uputa čitatelju, nikako ne odustati, jer roman ima gotovo 500 stranica, a neki će mi reći, danas je previše informacija, one moraju biti kratke, jezgrovite a ne kao nekada, referati na plenumima, jezivo dugi kao i svaki ozbiljniji tekst u novinama u istom vremenu, davnom.

Vrijedi izdržati,izdržite sve dok vas ne povuče magično i nadahnuto ispričana povijest, o vremenu i ljudima i njihovim neizbježnim sudbinama.

Ovaj je roman izvrsna kronika i o vremenu i o ljudima, o događajima i sanjarenjima.