GMO hrana je, unatoč svim negativnim konotacijama, istraživanjima o štetnosti i svijesti da se radi o pogrešnom putu na našim stolovima, jer je, između ostalog, Vlada RH prošle godine promijenila razine GMO sadržaja koji mora biti deklariran.

Tu smo nemoćni, jer ulaskom u EU više ne odlučujemo sami o sjetvi i korištenju GMO hrane, što praktično znači da ćemo biti doslovno prisiljeni uzgajati GMO biljke.

Jedini način borbe koji nam je preostao jest informiranje o proizvodima koji najčešće dolaze u GMO obliku, a ako mislite da u trgovinama zdrave hrane kupujete takvu, gadno se varate - većina egzotike uvozi se iz Indije i Kine gdje je dobiti ekološki certifikat potplaćivanjem lokalnih službenika nacionalni sport.

Evo što od GMO hrane najčešće stavljate na stol, a da toga niste ni svjesni.

Kukuruz je najspominjaniji upravo iz razloga što je 85 posto kukuruza u SAD genetski modificirano, a istraživanja neovisnih laboratorija pokazuju da su i "organski" brendovi pahuljica zapravo napravljeni uglavnom od GMO kukuruza.

Soja je najčešće GMO podrijetla, a napravljena je tako da sadrži visoke razine oleinske kiseline koja je inače sastavni dio maslinovog ulja. 

Tikvice i žute tikve također su najčešće GMO proizvodi koji sadrže proteinske gene za zaštitu od virusa, a gotovo je nemoguće pronaći razlike između normalnog i GMO povrća.

Alfalfa se još zove i "otac biljaka" koji je dio ljudske prehrane od davnina, a list se koristi u čajevima i dodatak hrani za povećanje vitalnosti i apetita, uz stimuliranje probave, a GMO je dozvoljen tek prije dvije godine.

Kanola je biljka od čijih sjemenki se radi jestivo ulje koje se smatra najzdravijim za kuhanje zbog niskih razina zasićenih masnih kiselina, no 90 posto kanole na svijetu je GMO.

Šećerna repa je najkontroverznija GMO biljka, jer je dozvoljena 2005., zabranjena 2010. godine i ponovno deregulirana 2012., nakon snažnog lobiranja Monsanta i Pioneera.

Mlijeko je, nažalost, također na popisu, jer se krave hrane rBGH hormonom rasta koji nije dozvoljen u EU, Kanadi, Novom Zelandu, Australiji i Japanu, ali kako se kod nas ne provode službene kontrole na rBGH, ne znamo što pijemo.