Znanstvenici su navodno pronašli dokaze koji upućuju na to da na Jupiterovu mjesecu Titanu postoji život.

Prema njihovim tvrdnjama, radi se o mikroskopskim životnim oblicima koji dišu zrak Titanove atmosfere i hrane se površinskim tvarima. Cassini, NASA-ina sonda, prikupila je podatke o kompleksnim kemijskim reakcijama i stanjima na površina spomenutog mjeseca - Titan je inače zasad jedini poznati mjesec s gustom atmosferom.

Planine, jezera i rijeke prekrivaju njegovu površinu pa stoga ne čudi da su ga stručnjaci opisali kao "tijelo iz Sunčeva sustava koje je najsličnije Zemlji". Tekućina na Titanu je uglavnom metan pa se pretpostavlja da su životni oblici formirani u skladu s tom činjenicom, dakle,sama voda nije najvažniji čimbenik. Najnovija saznanja opisana su u dva odvojena članka objavljena u časopisima Icarus i Journal of Geophysical Research. U Icarusu se navodi kako vodik iz Titanove atmosfere nestaje na površini što bi moglo značiti da ga udišu određena bića. Drugi članak pak spominje da na površini postoji manjak acetilena što bi moglo značiti da ga nešto konzumira.

U biti, znanstvenici pretpostavljaju da Sunčeve zrake započinju interakciju s kemikalijama u atmosferi čime bi se tvorio acetilen i zatim dospio do površine mjeseca. Ali taj plin na površini nije uočen. Međutim, znanstvenici su oprezni s procjenama. Napominju da su moguća i druga objašnjenja za spomenuti fenomen. No kad se sve uzme u obzir, dolazi se do zaključka da su zadovoljena dva osnovna uvjeta za postojanje života temeljenog na metanu.

Roger Clark i Chris McKay, obojica stručnjaci iz NASA-e, uzbuđeni su zbog ovih otkrića, ali priznaju da su potrebne dodatne potvrde o postojanju nekog oblika života na Titanu, što bi značilo da život u svemiru zaista može postojati i u uvjetima koji nisu identični Zemlji na kojoj je voda temelj za život.

S druge strane, Mark Allen iz NASA-inog Astrobiološkog instituta vjeruje kako je moguće da Sunčeve zrake i ostala svemirska zračenja pretvaraju acetilen iz atmosferskih aerosola u kompleksnije molekule koje ne ostavljaju tragove tog plina na površini. Allen tvrdi da bi pritjecanje postojanju životnih oblika kao objašnjenju za nedostatak acetilena na površini Titana trebala biti posljednja opcija obzirom da je to teško dokazivo.

Bilo kako bilo, „činjenica" je da Titan zaista podsjeća na Zemlju od prije 4 milijarde godina i da bi stoga mogao biti nova kolijevka života. Znanstvenici misle da će se povećanjem Sunca povećati i temperatura na Titanu a time stvoriti i uvjeti za život jer je u kemijskom smislu taj mjesec vrlo pogodan za to. „Sve što mu treba je, dakle, toplina", uvjerava profesor John Zamecki s Otvorenog sveučilišta koji je još 2005. predvodio tim stručnjaka koji su spustili sondu Huygens na Titan.