Ukoliko ste ikada prošli hodnikom kakvog staračkog doma ili posjetili svoju baku usred veljače, doba godine u kojem tjednima ne otvara prozor, zasigurno ste ga osjetili - miris starih ljudi.

Ako je vjerovati znanstvenicima iz Monell centra u Philadelphiji, taj karakteristični „miris starih ljudi" znanstvena je činjenica, a čini ga kombinacija nekoliko faktora: sredstva za dezinfekciju, soka od jabuke, mentola, kuhanih mrkvi, plijesni, naftalina i mokrog kartona.

Istraživače je zanimalo postoji li doista nešto što se može nazvati mirisom starih ljudi te su zaključili da je on itekako stvaran, ali ipak nije tako intenzivan niti neugodan kakvim ga se često prikazuje.

Zanimljivo, isto je istraživanje potvrdilo da najneugodniji tjelesni miris imaju srednjovječni muškarci između 45 i 60 godina. Istovremeno, srednjovječne žene plasirale su se tek malo ispod mladih djevojaka, čiji je tjelesni miris ocijenjen kao najugodniji.

Konačno, autori studije naglašavaju kako razlog zbog kojeg „miris starih ljudi" većini ipak nije tako neugodan leži u evoulucijski prastarom dijelu našeg mozga (kojeg dijelimo s reptilima), zbog kojeg on taj miris registrira kao znak da stara osoba ima dobre gene, budući da je uspjela doživjeti starost. A dobri su geni ipak ono što ultimativno preživljava.