U 2004. potres magnitude 6,0 prodrmao je Kaliforniju duž rasjeda San Andreas. Najgore je bilo kod Parkfielda, srećom rijetko naseljenog mjesta. Nije bilo žrtava.

Tijekom tri mjeseca koja s prethodila potresu, precizno namješteni mjerni instrumenti pokupili su signale slabašnog podrhtavanja.  Ako se nova studija pokaže točnom, ovi drhtaji tla bi mogli biti prvi korak u ranom predviđanju potresa.

Analizom seizmoloških podataka prikupljenih prije i nakon potresa; David Shelley iz Geološkog instituta SAD-a u Menlo Parku smatra da je otkrio ono što bi moglo biti prvi vjesnik potresa.

Shelleyeva analiza otkrila je mnoštvo podrhtaja koji podsjećaju na šapat u seizmološkom smislu. Stvarali su uzorak podrhtavanja od sjevera prema jugu oko 25 kilometara ispod Zemljine površine.

Na malo manjoj dubini, na mjestu gdje će se potres najjače osjetiti, procjepi postaju misterija-ploče se mogu se pomjeriti nekoliko metara i pritom jedva prouzročiti buku šapata. Naravno, u seizmološkim okvirima.

Ovakvi uzorci primijećeni su na nekima od najopasnijih i najproučavanijih rasjeda poput San Andreasa u Kaliforniji, Kaskadijskog rasjeda na Pacifiku i Nankaia u Japanu.

Shelley upozorava kako je ovo samo jedan primjer za predviđanje, ali da ipak nije u potpunosti precizan.

Nažalost, jedini način da se provjeri njegova teorija bit će moguć kad se dogodi razorni potres. Zatim će se tražiti uzorci i ponovo analizirati.