Kad meteori padaju po Manhattanu i ogromni kukci plaze po pustinjama znanstvenici se s nevjericom hvataju za glavu. Neki od njih rado bi davali poduku režiserima i scenaristima u nadi da je maštu moguće barem malo uskladiti s znanošću.

Među filmove koji imaju najmanje veze sa zakonima fizike ističu se:

The Core: Rijetko koji film je prekršio toliko prirodnih zakona kao Jezgra u kojoj geofizičar dr. Josh Keyes dolazi do otrkića da se Zemljina unutarnja jezgra prestala se okretati. Oceani u filmu iznenada počinju kipjeti, dok istovremeno zemljina površina kakvu poznajemo nestaje ispod vječnog leda.

Armageddon: Iako se Zemlja većim dijelom sastoji od mora i pustinja meteroiti u filmovima u pravilu pogađaju samo svjetske metropole. Najpopularnija meta je, ni manji ni više, Manhattan iako je taj dio New Yorka toliko mali da je vjerojatnost da će biti pogođen minimalna.

Starship Troopers: Svemirski marinci bore se za opstanak čovječanstva protiv ogromnih insekata. Biolozi s osmjehom tvrde da jednostavno ne postoje tako veliki kukci. Naime, ne bi se mogli kretati zbog svoje mase i gotovo sigurno bi ostali nepomično ležati uslijed kila koje nose sa sobom nose.

The Day After Tomorrow: Temperatura zraka se za svega nekoliko minuta u filmu spustila na minus 100 stupnjeva Celzijevih. Iako je takav scenarij nemoguć, pohvalno je što film upozorava na klimatske promjene i tako barem djelomično ima obrazovnu funkciju.

Iluminati: Da bi se dobila količina antimaterije o kojoj se u filmu govori bilo bi potrebno da LHC u Švicarskoj neprestano radi milijun godina.

S druge strane, postoje i filmovi koji malo realnije prikazuju stvari. Među njima se ističe Contact, jedan od rijetkih SF-ova u kojima se vanzemaljci ne prikazuju kao plava ili zelena ljigava stvorenja s velikim glavama.