Usain Bolt je najbrži čovjek svijeta. Pretrčao je 100 metara za 9.63 sekunde i postavio novi olimpijski rekord. No kako to on radi?

Znanstvenici misle da su u pitanju više ključnih čimbenika: oblik tijela, snaga mišića, relativna dužina nogu, peta i prstiju te fino prilagođeni živčani sustav koji svim time upravlja. Sudeči po biostatičaru Alanu Nevillu, profesoru na Sveučilištu u Wolverhapmtonu, sprinteri budućnosti će svi imati ove prilagodbe; postajat će sve vitkiji i viši. Bolt je samo početak.

U posljednjih deset godina profil sprintera se promijenio. Sve su viši i vitkiji, a razlog bi mogao imati veze sa dužinom njihova koraka. Duži korak donosi prednost u srednjoj i posljednjoj fazi utrke, kada trkači dostignu svoju najvišu brzine te je moraju onda zadržati. Kraći korak je bolji u prvoj fazi kada trkač treba ubrzati do svoje maksimalne brzine, ali Bolt taj nedostatak nadoknađuje snagom. Bolt, visok 196 cm, je gotovo 10 cm viši od svojih suparnika, a i njegovi koraci su duži što znači da ih on mora napraviti samo 41 dok njegovi suparnici moraju napraviti 44.

Neke studije su pokazale i kako crni atletičari zapadnoafrilkog porijekla imaju mišićna vlakna koja se brže stežu nego prosječno, ali se brže i iscrpljuju. To znači da su oni dobri na kratke staze. Isto tako, znanstvenici su otkrili da postoji varijanta gena ACTN3 koja povećava učinkovitost tih mišičnih vlakana. Loša vijest za sve one koji žele postati sprinteri je što obje ove prednosti su isključivo genetske i samo se rođenjem mogu dobiti i nikako steči. Najbolji sprinteri također imaju i kraće Ahilove tetive i duže prste, s obzirom na svoju visinu, radi boljeg ubrzanja.

Slijedeći film ovo još pojašnjava: