Zamislite da je naš cijeli svemir - prostor, vrijeme, galaksije, zvijezde i planeti - zapravo unutar crne rupe. Ova ideja, iako na prvi pogled zvuči kao znanstvena fantastika, sve se ozbiljnije razmatra unutar teorijske fizike. Riječ je o hipotezi koja sugerira da bi naš svemir mogao biti unutrašnjost crne rupe koja se nalazi u nekom većem, višedimenzionalnom svemiru.

Crne rupe su regije svemira u kojima je gravitacija toliko jaka da ništa, pa čak ni svjetlost, ne može pobjeći iz njihova gravitacijskog zagrljaja. Ključni pojam ovdje je "horizont događaja" - granica izvan koje nema povratka. Tradicionalno se crne rupe smatraju točkama u prostoru s beskonačnom gustoćom, poznatim kao singularnost. No, neki znanstvenici predlažu drugačiju perspektivu: umjesto da singularnost bude kraj, ona bi mogla biti početak - točka iz koje je rođen novi svemir.

Ova ideja dolazi iz teorija koje pokušavaju spojiti opću teoriju relativnosti i kvantnu mehaniku. Jedna od njih je tzv. "kozmička inflacija" unutar crnih rupa. Prema toj teoriji, kada masa propadne u crnu rupu, unutar nje može doći do "velikog praska" - sličnog onome koji je, prema današnjem shvaćanju, stvorio naš svemir. Unutrašnjost crne rupe tada postaje izoliran prostor-vrijeme koji se širi - svemir za sebe.

Fizičari poput Nikodema Popławskog tvrde da se matematički modeli opće relativnosti mogu tumačiti tako da dozvoljavaju formiranje novih svemira unutar crnih rupa. U tom slučaju, naš svemir mogao bi biti "dijete" neke veće kozmičke strukture - možda čak i dio kozmičkog "stabla" u kojem svaki novi svemir nastaje unutar crne rupe drugoga.

Ova teorija ima i širu filozofsku težinu: ako je naš svemir rođen iz crne rupe, tada možda i mi - stvaranjem vlastitih crnih rupa - stvaramo nove svemire. To otvara pitanja o prirodi postojanja, evoluciji svemira i našem mjestu u njemu.

Iako još nema eksperimentalnih dokaza koji bi potvrdili ovu hipotezu, ona ostaje intrigantna mogućnost u okviru suvremene kozmologije. Ako se pokaže točnom, naša bi svakodnevna stvarnost mogla biti samo djelić mnogo veće i složenije slike - svemira unutar svemira.