Pored gospodarskih briga kao što su inflacija i deflacija, novu glavobolju kompanijama mogla bi zadavati ekoflacija, drugo ime za rastuće troškove poslovanja u uvjetima izraženih promjena klime u svijetu.

Ekoflacija bi mogla pogoditi potrošačke robe u idućih pet do 10 godina, navodi se u izvješću Svjetskog instituta za resurse i A.T. Kearneya, globalne konzultantske tvrtke.

Kompanije koje se bave proizvodnjom potrošnih roba, od žitnih pahuljica do šampona, mogle bi se suočiti s padom dobiti u rasponu od 13 do 31 posto u razdoblju do 2013., te u rasponu od 19-47 posto tijekom razdoblja do 2018. ako ne usvoje održive, za okoliš prihvatljive prakse.

Svi plaćamo cijenu

Cijena globalnog zatopljenja trenutno se manifestira u obliku najgorih toplinskih valova, suša, požara i potencijalno ozbiljnijih tropskih oluja, no zasad se nije odražavala u potrošačkim cijenama, kazao je Andrew Aulisi iz toga instituta.

Umjesto toga, navedene troškove podmiruju vlade i društva, tumači dalje Aulisi u telefonskom razgovoru. To bi se moglo promijeniti ako se novi američki predsjednik Barack Obama i američki Kongres založe za sustav kupovine dozvola za emisiju ugljičnog dioksida.

Malo je vjerojatno da će se to dogoditi u idućih godinu dana, odnosno do prosinca 2009. za kad je postavljen krajnji rok za izradu nacrta međunarodnog sporazuma o mjerama suzbijanja klimatskih promjena, no izgledi su veći da se to postigne u 2010.

Navedeni rastući troškovi i moguće pooštravanje propisa o emisijama stakleničkih plinova nisu nužno loša stvar, kazao je.

"Poruka koju ne vidimo u ovome istraživanju jest da će pravila vrlo skupo stajati", kazao je Aulisi. "Mišljenja smo da je analiza katalizator kojim bi se trebalo uvjeriti kompanije da poduzmu veće akcije po tim značajnim pitanjima".

Ustvari, neke kompanije već pronalaze načine da smanje svoje emisije i prije donošenja novih propisa, kazao je Daniel Mahler iz A.T. Kearneya.

Pozitivan primjer Procter & Gamble

Kao primjer se može navesti div roba široke potrošnje Procter & Gamble, čiji tim se bavi ispitivanjem različitih poslovanja, od deterdženata, proizvoda za njegu kose do onih za zdravlje, kako bi pronašli načine da se smanji potrošnja plastike, kazao je Mahler.

Kako dalje tumači, navedene promjene možda će morati biti dalekosežnije i šire, te sezati do samih temeljnih načina na kojima funkcioniraju sustavi nabave.

Na primjer, kompanije koje pretpostavljaju da će američki troškovi prijevoza biti niski a američki troškovi rada visoki sele proizvodnju u zemlje gdje je jeftinija radna snaga. No, novi trošak emisije ugljičnog dioksida pri duljem transportu mogao bi promijeniti tu jednadžbu, čime bi proizvodnja u inozemstvu mogla postati manje privlačna, dodao je Mahler.

Prema scenariju ekoflacije, najveća svjetska gospodarstva vjerojatno će utvrditi cijenu emisije ugljičnog dioksida od 50 dolara za tonu, kazao je Aulisi. (hina/metro-portal)